Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
KAKO URAZUMITI PIRANE
30. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U vezi najnovijeg zahlađenja između Slovenije i Hrvatske jako puno se spominje Evropsku uniju, ali nitko da primijeti nešto što se vidi i iz aviona. Između zemalja bivše Jugoslavije trenutno su najgori odnosi između jedne članice Unije i jednog kandidata za Uniju, što samo po sebi zvuči, najblaže rečeno, kuriozno.

Ali, eto, svima je to izmaklo pažnji, pa nema ni analiza tko je kriv za tu gotovo nevjerojatnu činjenicu. Izuzetak je samo jedan kolumnista, Novog lista, koji ni sam ne zastaje previše nad time, ali vidi da nešto nije u redu i ipak postavlja pitanje odgovornosti. Po njemu, za granične sporove koji već godinama truju odnose dviju zemalja krivnja je na Bruxellesu, koji nije smio primiti Sloveniju u članstvo EU-a a da je nije prethodno natjerao da sredi sva otvorena granična pitanja sa susjedima.

Ovo bez sumnje stoji, iako će u EU-u sigurno reći da su sredili odnose Slovenije s Italijom, a nešto su učinili i na sređivanju njenih odnosa s Hrvatskom (suspendiranje ribolovno-ekološke zone za Sloveniju i ostale članice EU-a). Ali, nakon što su ponovno frcnule nikada zapaljivije iskre na slovensko-hrvatskoj granici ne treba dokazivati da je to bilo premalo, jer ne uspijeva očuvati ni režeći status quo između dviju zemalja, a kamoli unaprijediti njihove odnose.

S druge strane, neke stvari mogu se reći i u obranu Bruxellesa. Ako bi se izlaz iz kapriciozne svađe oko sporne granice tražio isključivo u intervenciji Unije, to bi poništilo zaglavni princip na kojem ona počiva, a to je dogovorno rješavanje spornih pitanja, čime kompromisno izbjegavanje sukoba ulazi u samu špicu vrijednosti ove asocijacije. Štoviše, rašireno je mišljenje da je najkraće i najtočnije prepričan cilj zbog kojeg je uopće osnovana Evropska unija, to da poslije dva svjetska rata koji su vođeni u Evropi – nikada ne bude trećega.

Zato se osobito od zemalja na Balkanu, gdje je sasvim nedavno završio dugi, praktički desetogodišnji regionalni rat, očekuje da međusobne probleme rješavaju bez novog hvatanja za guše i krvavog cipelarenja po cjevanicama. Političke elite Slovenije i Hrvatske pokazale su se potpuno nedoraslim tome, a jedna okolnost daje toj obostranoj nezrelosti upravo groteskne razmjere. Hrvatska i Slovenija izašli su iz spomenutog regionalnog rata kao jedini pobjednici, jer su, ne računajući BiH i Makedoniju koje to nisu ni željele, jedine ostvarile ono osnovno – državnu neovisnost – oko čega se rat i vodio.

Ni u jednoj ni u drugoj zemlji ne bi, dakle, trebalo biti frustracija da su ratom nešto izgubile i da to treba poslije nadoknaditi. Kako toga ipak ima, te su elite ne samo nesposobne, one su i štetočinske, što uostalom i same priznaju optužujući jedna drugu za “balkansko” ponašanje. Obično se tim pojmom mlatara kako kome padne na pamet, pa na ovim stranicama to moramo dovoditi u red. Ali, ovaj put odustajemo. Ukoliko se pod balkanskim misli na bezglavo inaćenje i diktat vlastitih interesa do ruba rata, pa i preko njega – onda dva susjeda koji se gledaju preko pitome Sutle doista ostaju u balkanskom šinjelu i čizmama.

ARITMETIKA POLITIKE: KAKO URAZUMITI PIRANE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.