Kolumne

reklama

NAVIGACIJA

Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits

Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Stranica obnovljena:
30. rujna, 2004.

Mira FURLAN
PISMA IZ AMERIKE
BUSHOV PRAVOLIJEK
30. rujna, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Ovo su fakti: otkako je George Bush predsjednik SAD-a, broj stanovnika bez zdravstvenog osiguranja se povećao za 5,2 milijuna. Samo prošle godine, u carstvo neosiguranih skliznulo je 1,4 milijuna Amerikanaca. U kategoriju legalno siromašnih upisalo se prošle godine dodatnih 1,3 milijuna građana. Zdravstveno neosiguranih građana ove godine ima više nego 1993., kad je Clinton bezuspješno pokušao uvesti garantirano zdravstveno osiguranje za sve građane Amerike. U ovom trenutku, u Americi 45 milijuna građana nema zdravstveno osiguranje. Dakle, čak 45 milijuna ljudi se nema kome obratiti kad ih nešto boli. Čitavih 45 milijuna ljudi trpi i nada se najboljem. Ako se zadesi neka nesreća, tu je uvijek lokalna bolnica sa svojim hitnim odjelima.

Nezgoda je, međutim, da se samo ove godine u Los Angelesu zatvorilo šest bolnica. Oko jedne od njih, nazvanoj po Martinu Lutheru Kingu, upravo se vodi žestoka javna bitka. Bolnica se zatvara zbog preopterećenja i zbog loših uvjeta. Bolnica je imala nadimak “Killer King” jer su u njoj ljudi umirali zbog liječničkih propusta. Nije potrebno napomenuti da je bolnica u najopasnijem kraju Los Angelesa, u “crnom” dijelu grada. U tu bolnicu svakodnevno pristižu deseci ljudi s teškim povredama izazvanima metkom. “Morat će ići na neko drugo mjesto”, izjavio je gradski funkcionar. I ići će. Ako do tada prežive. No, to je nekako najmanje važno. To je ionako “loš” dio grada. Segregacija je živa i zdrava svuda, osim možda u školama zvanima “magneti” kamo djeca dolaze iz svih dijelova grada žutim školskim autobusima i gdje se, umjetno, putem rasnih kvota, stvara privid rasne integriranosti.

To da ova zemlja, najjača i najbogatija na svijetu, nema sređeno pitanje zdravstvenog osiguranja za sve svoje građane, je po mišljenju mnogih, sramota. Bilo je pokušaja, uglavnom za vrijeme predizbornih kampanja, da se to pitanje riješi ili barem počne rješavati. Ali, to bi značilo da bogati odriješe kesu i napokon daju neki cent za siromašne. A to se protivi svim principima ove zemlje. Jer, glavni je američki (i republikanski) princip - svatko brine za sebe. Oni koji se u igri zvanoj “survival of the fittest” ne pokažu kao najjači, najspremniji i najprilagođeniji, oni ionako nikome nisu potrebni, oni postaju balast za sistem i za njih nema milosti.

Nismo li se, uostalom, uvijek divili osamljenom hrabrom kauboju koji za tili čas pobije sve one sporije na okidaču? I zato će Amerikanci u studenome, po svemu se čini, ponovno izabrati svog kauboja koji će, sam, ponosan i nepobjediv, odjahati u zlatni zalazak sunca. Onaj drugi polako gubi, onaj drugi se nije uspio nametnuti. Nitko zapravo ne zna ni tko je tip čovjek ni koji je njegov politički program.

John Kerry je, naime, dosad bio toliko oprezan da se njegova politička platforma nije isprofilirala do današnjeg dana. Ne izjašnjava se o kontroverznim pitanjima, kao što su homoseksualni brakovi i pravo žene na abortus. Kritizira rat u Iraku, ali je kao senator za njega glasao, zbog čega ga, naravno, Bush i društvo neprestano prozivaju, nazivajući ga kolebljivcem i čovjekom bez stava.

NASLOVNICA