PAKLENE BUSHOTINE
Boris RAŠETA i Goran BORKOVIĆ
6. listopada, 2004.

Aktualne igre između Ine i Vlade koje su rezultirale odlukom da Ina trenutačno ne usklađuje cijenu nafte s cijenom na svjetskom tržištu samo su kratkotrajni lokalni političko-ekonomski skečevi, koji imaju malu specifičnu težinu s obzirom na sveobuhvatnost i težinu krize u koju smo upravo zašli. O čemu je riječ, jasno govori činjenica da je barel nafte 1999. godine stajao manje od deset dolara, dok danas košta više od pedeset! Četvrti naftni šok bio je - posebno u kontekstu iračkog rata, kriza u Nigeriji i Venezueli te ruske trakavice s Yukosom - dosta logičan, pa je pomalo iznenađujuće zašto je Hrvatska u ovu situaciju ušla tako nespremno

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Najbolja vijest tjedna zvuči skoro kao vic - cijene naftnih derivata neće se, po dogovoru postignutom nakon višednevne pantomime Vlade i Ine, mijenjati tjedan dana. A nakon toga? Nakon toga, mogući su novi zapleti, što će u presudnoj mjeri ovisiti o stanju na svjetskom tržištu nafte. Nastavi li se rast cijena na svjetskom tržištu, Vlada će, po svemu sudeći, morati posegnuti za smanjenjem trošarina ili intervencijom iz državnog proračuna, budući je Ina u prvom koraku ispunila ono što se od nje očekivalo. Štoviše, Ina ni dosad nije zaračunavala najveće marže koje joj omogućuje pravilnik o određivanju cijena naftnih derivata. Naprotiv, cijene derivata određivane su tako da su razvojni planovi kreirani uz određeno poštivanje socijalnog momenta: Inini strateški planovi su, uz postojeće cijene, osiguravali kako realizaciju razvojnih planova kompanije (nužnu, štoviše nezaobilaznu modernizaciju rafinerija) tako i stjecanje zadovoljavajućeg profita, pa se Ina suzdržavala od isticanja najviše pravilnikom dopustive cijene.

No, osjetnije snižavanje marže ugrozilo bi razvojne planove ove tvrtke pa bi svaki novi zahtjev Vlade mogao naletjeti na otvoreni otpor. Vlada pak, s druge strane, upravo iz nafte financira autoceste i niz drugih projekata, pa će rješenja ad hoc tipa postati neprihvatljiva, jer se preko cijena nafte prelama niz važnih pitanja društvenog razvoja. Čini se da priča o cijeni nafte nije pošteđena ni klasičnih političkih začina kadrovskog tipa: potpredsjednik Vlade dr. Andrija Hebrang na čelu najmoćnije hrvatske tvrtke radije bi vidio nekog od HDZ-ovih stranačkih favorita, umjesto narodnjaka dr. Tomislava Dragičevića, što bi moglo dati novu aromu i inače zanimljivoj raspravi o odnosu Vlade i Ine.

Kratki skečevi

Nije, naime, isključena ni mogućnost da Uprava Ine preko niske marže, osim socijalne osjetljivosti, vodi računa i o snazi vlastite pozicije naspram HDZ-ove Vlade. Kako god bilo, obje strane imaju još malo prostora za intervenciju, pa ćemo, ako cijena nafte na svjetskom tržištu nastavi rasti, uskoro neminovno imati benzin skuplji od osam kuna.

Sve su to, međutim, kratkotrajni lokalni političko-ekonomski skečevi, koji imaju malu specifičnu težinu s obzirom na sveobuhvatnost i težinu krize u koju smo upravo zašli. Mnoštvo svjetskih analitičara ne libi se upotrebljavati čak i najteži pojam iz arsenala kojim se opisuju oscilacije cijena nafte, sintagmu o “četvrtom naftnom šoku”. O čemu je riječ, jasno govori činjenica da je barel nafte (159 litara) 1999. godine stajao manje od deset dolara, dok danas košta više od pedeset! Četvrti naftni šok bio je - posebno u kontekstu iračkog rata, kriza u Nigeriji i Venezueli te ruske trakavice s Yukosom - dosta logičan, pa je pomalo iznenađujuće zašto je Hrvatska u ovu situaciju ušla tako nespremno. Rast cijena nafte nužan je i zbog eksplozivnog privrednog rasta Kine i Indije, ali i konsolidacije ukupne svjetske privrede.

PAKLENE BUSHOTINE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

VLADA NEMA PROSTORA
IGRA NA SENTIMENTE

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.