Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
6. listopada, 2004.

DARKO DELAČ, EKONOMSKI ANALITIČAR

VLADA NEMA PROSTORA

6. listopada, 2004.

- Naftna kriza zatekla je Hrvatsku u najgorem trenutku s obzirom da vanjski dug i dalje raste, dok je rast BDP-ja sve manji. Je li realistično očekivati nove probleme i usporen rast gospodarske aktivnosti u zemlji?

- Kapitalne restrikcije koje je HNB najavio još početkom ove godine nužno će dovesti do ograničenja investicija i potrošnje, a time i smanjenja gospodarske aktivnosti. Viša cijena nafte na svjetskim tržištima to stanje će dodatno pogoršati jer će se promijeniti uvjeti za vanjsko zaduživanje, kapital će postati skuplji i oskudniji u zemljama koje su tradicionalni kreditori Hrvatske. Kod nas je država još uvijek najveći poduzetnik i potrošač i ako usporedimo udio državne potrošnje Hrvatske i SAD-a vidimo da naša država troši proporcionalno tri puta više, a kako su MMF i Svjetska banka dali jasne upute gdje i koliko država treba smanjiti potrošnju, za očekivati je poremećaje u gospodarskoj aktivnosti, investicijama i standardu. Viša cijena nafte pogoršat će i onako katastrofalnu pokrivenost uvoza izvozom, a hoće li to biti 45 ili 43 posto, u ukupnoj ekonomskoj situaciji je marginalno pitanje.

Rast inflacije

- Kakav će utjecaj imati povišenje cijene nafte na ionako posrnulo gospodarstvo u Hrvatskoj?

- Problemi hrvatskog gospodarstva su strukturni, tečajni, u pogrešnoj alokaciji ljudskih i kapitalnih resursa i sl. Kada ovi problemi ne bi postojali, ili, kada bi bili manje izraženi, viša cijena nafte imala bi zanemariv učinak. Kod nas, kao i kod ostalih evropskih zemalja, dvije trećine cijene naftnih derivata su razni porezi, dakle, država se može preraspodjelom poreznih prihoda prilagoditi promjenama cijena nafte na svjetskom tržištu. Više cijene naftnih proizvoda, kao što su pokazale naftne krize sedamdesetih i osamdesetih godina vanjski su šokovi na ekonomiju koji imaju inflatorni učinak. Dakle, i kod nas možemo očekivati povećanu inflaciju i porast većine cijena proizvoda, a u skladu s time i sve ostale poremećaje koje opisuje teorija racionalnih očekivanja – manje kredita, manje investicija te manju proizvodnju i potrošnju.

- Hoće li rast cijene nafte utjecati na rast vanjskog duga?

- Porast vanjskog duga, ako promatramo platnu bilancu u zadnjih 10 godina, vezan je uz promašenu – neoliberalnu politiku fiksnog, nerealnog tečaja, slobodnog uvoza i gašenja proizvodnje, a koja je u konačnici branjena stalnim vanjskim zaduživanjem, pa čak i friziranjem bilance nepostojećim prihodima od turizma. Hrvatska, sa stanjem ekonomije kakvo je danas, treba godišnje stranih kredita u iznosu sedam do osam milijardi dolara da bi uopće mogla funkcionirati. Viša cijena nafte tu brojku može uvećati za desetak posto, ali onoga trenutka, kad se Hrvatska više neće biti u mogućnosti zaduživati, doći će do općeg sloma, kako državnih financija – jer one su najovisnije o uvoznim pristojbama, tako i privrede koja je 60 posto ovisna o uvozu, a također i sektora stanovništva, koje je prezaduženo uz valutne klauzule.

Promašena politika

- Može li Vlada u tim uvjetima kreirati suvislu strategiju razvoja?

- Strategija razvoja može biti i to da se nema strategije (kao što je to slučaj s Hrvatskom danas), već da "nevidljiva ruka" tržišta određuje tko je uspješan i treba se razvijati, a tko neuspješan i treba propasti. Ali u tom slučaju nema državnih subvencija i poticaja gubitašima i promašenim idejama (a što se kod nas radi), država mora biti jeftina, ne smije investirati, ne može imati skupe socijalne programe. Kod nas u Hrvatskoj nakaradna situacija je u tome što se država s jedne strane zaklinje u slobodu poduzetništva i tržišnu ekonomiju, a s druge strane daje sebi za pravo da je upravo ona ta svemoguća ruka te u skladu s time i djeluje (s katastrofalnim posljedicama). Naprezanja u sustavu zdravstva, školstva, znanosti i drugdje pokazuju da je Vlada nesposobna pronaći uštede tamo gdje su one nužne i logične – kod vlastite kaste privilegiranih. Ako se odrekne dijela trošarina na naftu postići će uravnoteženje unutrašnje situacije, ali i povećati budžetski deficit i doći u sukob s MMF-om, što nikako ne smije s obzirom na ovisnost o vanjskom zaduživanju.

Vlada, dakle, nema mogućeg manevarskog prostora i za očekivati je velike riječi, a nikakva djela.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA