LIJENOST UMA
Bojan MUNJIN
6. listopada, 2004.

Najveći grijeh glumaca, redatelja Leme i drugih u tome je što su odustali potruditi se, što su bili negdje drugdje, mlaki, prazni i neuvjerljivi i tako po tisućiti put poslali poruku publici, koju zapravo ne poštuju, da je to konstanta hrvatske glume i da boljega od njihova prenemaganja nema. Izvedba "Opasnih veza" bila je izdaja glumačkog i kazališnog zanata i taj nedostatak želje za makar tračkom izuzetnosti i zrncem humora u kazalištu - neoprostivi su

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Bila je to jedna od onih predstava, kakvih je, na žalost, mnogo u hrvatskom teatru, nakon kojih se pokisli vraćate kući, potpuno prazni, ljuti na glumce, redatelje i sami sebe što ponovno iznova gubite vrijeme na tako nešto prijesno, bljutavo i besmisleno. Najgore od svega jest to što će predstava Opasne veze, premijerno izvedena ovih dana u Gavelli, imati svoju publiku, polu sindikalnu, polu srednjoškolsku i polu zainteresiranu, koja će mlakim pljeskom ispraćati glumce vjerujući da je ova predstava osrednje odigrana lektira, te da se i od kazališta u cjelini ne može puno više dobiti.

Najveći grijeh glumaca Ranka Zidarića, Jelene Miholjević, Barbare Nole, Svena Šestaka, redatelja Ivana Lea Leme i drugih u tome je što su odustali potruditi se, što su bili negdje drugdje, mlaki, prazni i neuvjerljivi i tako po tisućiti put poslali poruku publici, koju zapravo ne poštuju, da je to konstanta hrvatske glume i da boljega od njihova prenemaganja nema. Izvedba Opasnih veza bila je izdaja glumačkog i kazališnog zanata i taj nedostatak želje za makar tračkom izuzetnosti i zrncem humora u kazalištu - neoprostivi su.

Bujanje neukusa

Glumci ove predstave vjerojatno misle kako nisu učinili zapravo ništa loše, jer ih publika baš nije gađala krupnijim predmetima, ali moraju znati da je srozavanje kvalitete glumačkog posla na pozornici u proporcionalnoj vezi s bujanjem neukusa svugdje okolo. Junak jedne druge pozornice, Michael Jordan, čija izjava sigurno neće izaći niti u jednom zborniku kazališnih tekstova, rekao je kako može podnositi poraze, ali ne može podnositi odsustvo zalaganja, ali to je priča u koju i tako malo tko u ovoj zemlji vjeruje, preplavljenoj meksičkim sapunicama, austrijskim bankama i domaćim javašlukom.

Komad Opasne veze suvremenog britanskog dramatičara Christophera Hamptona, prema istoimenom romanu Choderlos de Laclosa iz 1782., nije samo priča o ljubavnim spletkama francuske aristokracije koja umire od dosade neposredno prije revolucije, već je zapravo priča o ljudskoj naravi koja, jednako nježna i jednako smrtonosna, kola u svakome od nas. Željni topline na jednoj strani, spremni smo u lokvi krvi utopiti najbližeg do sebe, na drugoj. Ta opasna čovjekova karakteristika da drugom čovjeku smisli kombinaciju iz koje se neće moći izvući i koja se uvijek pojavljuje drugim povodom i u raznim okolnostima, nježno nas miluje iza uha, podsjećajući na svoju stalnu prisutnost.

Zato ne čudi toliki interes za Hamptona na evropskim i američkim pozornicama i zato su Roger Vadim, Stephen Frears i Miloš Forman napravili svoje slavne filmske Opasne veze u kojima su se izredali i Gerard Philipe i Jeanne Moreau, John Malkowich i Glen Close, Annette Bening i drugi. O takvoj aktualnosti govori u programskoj knjižici Gavelline predstave i dramaturginja Ana Tonković-Dolenčić spominjući povijest koja se ponavlja, moderno vrijeme u kojem je sve dopušteno, vrijeme s dosad najvišim stupnjem potrošačke zasićenosti i Laclosov roman kao suvremeni kazališni komad.

LIJENOST UMA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.