DESNI MARŠ
Igor LASIĆ
6. listopada, 2004.

"Italijanska noć" je tekst o stvaranju fašizma, pisan još 1929. Čini mi se da Europa s rastom novog ekonomskog liberalizma i napuštanjem principa socijalne politike, te s novim tisućama nezaposlenih, dolazi u opasnost ponavljanja istih katastrofalnih političko-društvenih procesa kao i u vrijeme Von Horvatha, samo u drugoj formi. U Italiji je danas na vlasti jedna poprilično opasna desnica, u mnogim drugim zemljama također desničari opet marširaju, jedna od rijetkih svijetlih točaka je Španjolska

< > | cijeli članak | verzija za tisak

- Gospodine Magelli, kako vam je u Beogradu, otkad ste tamo?

- Moram priznati, i to nije slučaj samo s Beogradom, kad se čovjek vraća u neki grad nakon 17 ili 18 godina, impact je, naravno, vrlo čudan, i mene to zaokuplja. Sad sam, za razliku od par prijašnjih puta, već desetak dana tu, primjećujem da grad sanira rane od bombardiranja, no što je još važnije od toga, nadam se da će Beograd nakon izbora pokazati i znake duhovne sanacije. Osobno sam tu zbog postavljanja "Italijanske noći" po Ödönu von Horvathu u Jugoslovenskome dramskom pozorištu, i primijetio sam usput da je gradska vlast ovdje učinila puno za kulturne, posebno kazališne institucije. Volja za duhovnim oživljavanjem očito postoji, samo je potrebno okupiti ju i pravilno aktivirati.

- Prije nepune dvije godine bili ste u Zagrebu napadnuti zbog pokušaja suradnje s crnogorskim teatrom, i optuženi da želite obnavljati Jugoslaviju. Nailazite li radeći u Beogradu na još puno takvih, koji žele obnovu Jugoslavije?

- To su smiješne stvari, i ako baš hoćete, možemo se, uistinu, jedino još rugati tome... Mi u kulturi trebamo biti ispred i iznad takvih gluposti. Ovaj grad pun je hrvatskih privrednika, ovdje svi kupuju sve. A bilo koji umjetnici koji staju iza takvih podmetanja, to je naprosto sramota. Ni ja niti bilo tko drugi, od ljudi o kojima se ovdje radi, ne želi ujedinjavati Jugoslaviju. Problem je što to znaju u Zagrebu i ovi koji podmeću. Ali, bez obzira na njih, realizira se već suradnja između umjetnika iz Hrvatske i Srbije i Crne Gore, i u kazalištu i na filmu. Jer, kultura ne smije rušiti mostove, dovoljno ih je već srušeno. I od kamena, i svih drugih. Europa je smiješno mali prostor, bar ako je bez Rusije. I ovdje sam doveo mladu režiserku Moranu Foretić, koja je jako talentirana, i Lea Kulaša, najboljeg kostimografa u Hrvatskoj, i mislim da kao ekipa dobro funkcioniramo.

Stvaranje mostova

- Jeste li primijetili koliko su Zagreb i Beograd blizu, puno bliže nego što vlada nekakav opći dojam; to malo iznenađuje?

- Nevjerojatno je o kolikom je raskoraku riječ, dva velika grada, tako blizu, a tako udaljeni. To nije normalno. Moramo definitivno prestati s tom strategijom distance. Moramo se okrenuti jedni prema drugima, a pogotovo među umjetnicima su moguće samo savršene sinteze, tu ne postoje kolonijalni odnosi, naprotiv. Mi imamo zajedničke imenitelje, po pitanju kulture, pa i razne zanimljive polemike, ako hoćete, to je sve upotrebljivo za pozitivni kulturni pogon. Ja sam Toskanac, znam kako se iz renesansnih ateljea od neistomišljenika rađala zajednička velika umjetnost. Ovdje je to naročito moguće na polju filma i kazališta. U Beogradu su vrlo aktivni u filmu, i volio bih da se hrvatski i srpski filmaši sretnu bar na produkcijskim osnovama, da krenu prema zajedničkom interesu…

DESNI MARŠ
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.