KAMENA S RAMENA
Viktor IVANČIĆ
4. studenoga, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Umjesto banalnoga podizanja desnice na znak fašističkog pozdrava, elitni primjerci Hrvata odskora upražnjavaju metodu kamena s ramena. Postupak je nešto zahtjevniji, ali jamči ulaganje veće količine strasti. Osim toga, ima i izravniju sponu s drevnim narodnim običajima i ritualima.

Farsa koja upravo traje u Slunju, s ponovnim postavljanjem kamenoga spomenika ustaškom krilniku Juri Francetiću, ovoga puta pod okriljem noći, pod dobrim starim konspirativnim okolnostima, najjednostavnije bi se dala opisati kao prcanje pravne države u neizvjesnom broju činova. Novinska fotografija više je nego slikovita: na livadici kameni blok u spomen koljaču, pred njim ikebana od svijeća i krizantema, nekoliko derutnih mještana pobožno slini nad oltarićem "hrvatskome vitezu", a u pozadini, nekih stotinjak metara dalje, uz službeno vozilo stoji policajac, poluraširenih nogu, s rukama za leđima, prazno zagledan u budućnost. Mogao je također čačkati uho, ili kopati nos, ali neće, jer je novinski fotograf u blizini. Lukava je hrvatska policija.

"Vlada najoštrije osuđuje postavljanje novog spomenika Juri Francetiću", izjavio je Ratko Maček, profesionalno zadužen za ovu vrstu proljeva. "U kontaktu smo s Gradskim poglavarstvom i Ministarstvom zaštite okoliša", dodao je, "i zatražit će se njihova hitna reakcija". To je razlog zašto onaj policajac prodaje zjake – jer "kontakti" još traju, "hitna reakcija" će se tek "zatražiti", dok se na spomenik već polažu vijenci, a valjda i očekuju prve službene delegacije – pa organ reda može mirno bluditi u budućnost, može čak i kopati nos, ali neće. Zadnji put kad je s istoga mjesta uklanjan spomenik Francetiću, kamion u koji je ukrcan otpad imao je pokrivene registarske tablice, da vlasnika ne sustigne bijes ogorčenih mještana.

Vlada bi dakle, kako stoje stvari, mogla izgubiti i svoju dekorativnu bitku protiv fašizma, i to – baš zato što je dekorativna. Tehnički gledano, HDZ-ova strategija "denacifikacije" Hrvatske ista je kao i u slučaju rješavanja problema divlje gradnje: ta je stranka najprije upalila zeleno svjetlo i potakla svjetinu na masovne gadosti, a zatim, kada je ponovo došla na vlast u umivenom izdanju, odlučila provesti oštre sankcije, srušivši nekoliko bijednih vikendica i vinski podrum Ivana Jakovčića.

Sada tek umjesto kuća niču bespravni spomenici zločincima (Sveti Rok, Slunj), što je ideološki bliskije izvornim zasadama vladajućih. Epidemija uzima maha i pitanje je jedino gdje će se ukazati sljedeći ilegalni znameni fašizma, odnosno koliko će se dugo - nakon njihova prisilnog uklanjanja - čekati da ponovo osvanu na istome mjestu. Na neki način se radi o fer igri, jer – zašto bi se provincijski ustaše i kamenoklesari danas dali terorizirati od onih koji su ih navukli na ustaštvo? Pa nisu kamenoklesari usred Zagreba uklanjali naziv Trgu žrtava ne-znam-čega! To jest: Kako to vladajuća partija u Hrvatskoj misli uništiti ostatke fašizma a da ne uništi samu sebe?

Zato onaj policajac ne zna što bi sa sobom, dok mu ne izdaju upute iz Ministarstva zaštite okoliša. Možda je problem naprosto u praznoj ledini? Da je u Vladi praktične pameti, razmišljalo bi se ovako: hajde da tokom noći uklonimo spomenik Juri Francetiću, pa odmah na istome mjestu postavimo obilježje Franji Tuđmanu, tako da nitko ne primijeti razliku.

KAMENA S RAMENA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.