MOST ZA PELJEŠENJE
Radovan MARČIĆ
4. studenoga, 2004.

Pelješki most, kao potencijalno najvelebnije graditeljsko djelo Sanaderove vlade, koji se treba pružiti s obale kod Komarne do poluotoka Pelješca, trebao bi biti najduži hrvatski most na moru, dugačak 2,5 km. Sagradi li se, uništit će gotovo netaknutu prirodu na sjevernoj strani Pelješca, a ovaj zasad najmirniji dio hrvatske obale, to će zauvijek prestati biti. No, pravi urbocid dogodit će se kad cesta koja se treba na most nastaviti prema jugoistoku stigne do kraja Malostonskog zaljeva, Stona i Maloga Stona, jednog od najunikatnijih naših prostora

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Kaže se da mostovi spajaju. Iza te stvarne i simbolične istine, nama se (starijima) kad je o ovim građevinama riječ k tome u pamćenje usjekla jedna od krilatica prve, pa i svih drugih petoljetki poslije nje o spajanju npr. herojskog naroda bosanske i hrvatske Posavine, koje je razdvojila Sava ili, pak, o spajanju stanovnika s obje strane rijeke Drine, koju je premostio "velebni luk" najvišeg (najduljeg, najvišeg lučnog, prvog samo od armiranog betona ili sl.) mosta. Mostovi su neosporan građevinarski trijumf, a uspješni njihovi projektanti, koji svoje maštarije uspiju realizirati smjelim i skupim gradnjama, posebno su cijenjeni u svojoj graditeljskoj struci.

U gradnji se mosta, nažalost, krije i uništavanje. Nikog toliko previše briga nije kad most prijeđe kanjon sa ili bez rijeke, tek se malo više protivnika nađe kad se most ugrađuje u koji nacionalni ili park prirode, ali i te kako bi trebalo biti kada se o moru i premošćivanju kanala, zaljeva ili uvala radi. No, nažalost, nije tako. Ni jedna ekologistička ili zaštitarsko-prirodnjačka udruga nije komentirala sada već skoro godinu dana staru ideju gradnje Pelješkog mosta. S njom je kao predizbornim adutom nastupila nova vlada desno centrističke orijentacije. Nakon najave, početnih komentara čak i iz druge države, kojim bi se ona zaobišla jednim od krakova budućeg Jadransko-Jonskog cestovnog koridora zbog prašine koja se na ideji projekta počela taložiti, izgledalo je da se ipak radilo o predizbornom mamcu prvenstveno stanovnicima hrvatskog juga.

Premijerov projekt

Premijer koji je čuo za ovakve komentare iznenada je pola godine od kada je za govornicom u mikrofon prvi put iznio svoj projekt ponovno počeo spominjati ovu megalomansku gradnju, obznanivši čak da se na izradi projekta već uveliko radi. Da je tome tako obznanio je neki dan kada je javnosti kazao da će sa dijelom vlade doskora do ruskog broda, koji sondira teren ispitujući dno podmorja, da se i sam uvjeri u rezultate istraživačkih radova. Od inauguracije nove, većinski uzmorske vlade pojačali su se napori da se zaustavi devastiranje obale i otoka i obuzdaju zahuktale gradnje. Donose se zakoni koji bi bolje valorizirali obalni pojas, no izgleda da im "betonizacija" što se mostogradnje tiče nimalo ne smeta.

Hrvatskih je mostova na moru do sad bilo razmjerno malo – Krčki most, Paški, Virski, onaj između Pašmana i Ugljana, Šibenski kod Zatona, preko kanala Jadrtovac nedaleko Brodarice, jedan sličan takav koji je isto građen zajedno s magistralom u Malostonskom zaljevu preko Bistrine, uvale u kojoj uzgajaju kamenice, pa najmlađi od svih, Dubrovački most, a još nešto manje od godine dana treba mostograditeljima da spoje dvije obale kanjona ušća Krke kod Skradina. Mali pokretni mostovi sagrađeni su još na ušću Mirne, između Cresa i Lošinja, na Privlaci u samoj lošinjskoj luci, između obale i otoka Murtera, Trogira i Čiova, te pješački most u zadarskoj luci.

MOST ZA PELJEŠENJE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.