NOTNI ZAPIS SLOBODE
Hrvoje PRNJAK
4. studenoga, 2004.

Nastavljajući aktivističku tradiciju svog oca Fele i Thomasa Mapfuma, Femi Kuti svoje javne istupe koristi i za nešto što ne ide uz stereotipne asocijacije afričke rasplesanosti i ritmičnosti: pa tako redovito podsjeća na katastrofalno stanje građanskih sloboda u razjedinjenoj Africi, epidemiju AIDS-a te na ništa manje neugodna pitanja rasizma i korupcije. Zbog svega toga, neke njegove pjesme su u Nigeriji zabranjene. Istu sudbinu u Sijera Leoneu doživljava i Daddy Saj

< > | cijeli članak | verzija za tisak

“U današnje vrijeme ljude šalju sve do Mjeseca. Nije mi jasno što ćemo tamo ako prethodno nismo riješili probleme na Zemlji”

Femi Anikulapo Kuti, na konferenciji za novinare uoči zagrebačkog koncerta 2. studenoga

Nekako istodobno s angažmanom vodećih predstavnika ovdašnjeg angažiranog zvuka u reklamnim akcijama svjetskih korporacija ili u projektima čija narav izravno potire vjerodostojnost bunta njihovih stihova (Edo Maajka u reklami DT-a; El Bahattee kao dizajner Severinine web-stranice), u Hrvatsku je, točnije u zagrebačku Tvornicu kulture, pristigao Femi Anikulapo Kuti sa svojim bendom “The Positive Force”. Kuti je, inače, na promotivnoj turneji povodom objavljivanja live albuma “Africa Shrine” (kod nas u izdanju Dallas Recordsa), snimljenog u legendarnom istoimenom klubu u Lagosu, koji u politički izrazito trusnoj Nigeriji funkcionira kao jedno od rijetkih mjesta na kojemu se mogu izraziti i demokratičniji stavovi od onih kojima Nigerijcima već desetljećima nameću vojne diktature.

Afrika u kamenom dobu

Donoseći svoj afrobeat – ne zaboravimo, sva glazba potječe iz Afrike – Kuti podsjeća i na činjenicu da socijalni i politički angažman ipak ne mora biti nešto hermetično i neslušljivo, ili nužno škodljivo po samu kvalitetu glazbenog izričaja. Dapače! Kuti možda i nije čitao Sartrea, pa i ne zna za njegovu primjedbu kako je “dužnost pisca mačku nazvati mačkom”, ali instinktivno – kao da u malom prstu ima i Sartrea i Kierkegaara - odbija sudjelovati u “diktaturi zabave”, tj. suvremenom modelu organizirane borbe protiv dosade u civilizaciji šašavosti. Stoga svoje javne istupe redovito koristi i za nešto što ne ide uz stereotipne asocijacije afričke rasplesanosti, ritmičnosti i hedonističnosti: pa tako podsjeća na katastrofalno stanje građanskih sloboda u razjedinjenoj Africi, epidemiju AIDS-a te ništa manje neugodna pitanja rasizma i korupcije u Nigeriji. Zbog svega toga, neke njegove pjesme su u nigerijskim medijima zabranjene za javno izvođenje.

“To je glupost! Pogotovo danas, kada svatko u zemlji ima satelitske antene. Zaista glupo. Znate, Afrika danas nije prevladala razinu sela. Po nekim stvarima, još živimo u kamenom dobu”, kazat će Kuti u jednom od nedavnih intervjua. “Dotle je došlo da sam prestao slušati radio, jer ne želim više imati ništa s nekim tko ne brine kako da se životni uvjeti napokon poboljšaju. I kada vidim što se događa oko mene, kakva je Afrika danas, ne mogu da ne reagiram na to”, tvrdi Kuti.

NOTNI ZAPIS SLOBODE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.