Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE
KOSOM NA FIKUS
4. studenoga, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Poklapanje predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i Sjedinjenim Državama baca čovjeku u naručje neke čudnovate, iščašene usporedbe, kakve do jučer ne bi ni u snu očekivao. Kada su se ranih devedesetih počeli održavati prvi predsjednički izbori u samostalnoj Hrvatskoj, odavde smo kao đačići izvijali vratove preko oceana da vidimo kako to rade šampioni demokratskih utakmica u SAD-u. Dvije stvari odskakale su kao mramorne karijatide američkih predsjedničkih izbora.

Prvo, oni su bili dio uhodanog i stabilnog demokratskog sustava, koji se ustobočuje na nizu dobro ukopanih poduporaca, i zato nije bilo presudno važno tko će na tim izborima pobijediti. Drugo, bilo je zajamčeno kao u švicarskoj banci da će pobjedu odnijeti onaj tko skupi više listića, pa bio i samo jedan, u glasačkim kutijama. Obje stvari iz tadašnje su se hrvatske perspektive činile kao prava mala čuda. Ovdje je, naprotiv, sve ovisilo o tome koga će zaokružiti ruka jedva priučenih hrvatskih birača, a da pobijedi "pravi" brinula je cijela mašinerija izbornih krupjea koji su pribavljali glasove zatvorenika i pomoraca, ako je trebalo i doštampavali listiće i tsl.

E, danas se sve to promijenilo. Sada za SAD govore da su im ovo možda najvažniji izbori od nastanka, a tvrda valuta američkog poštenja je nakon poznatih događaja na Floridi prije četiri godine devalvirala dotle da se uoči ovih izbora otvoreno sumnjalo u novu, možda i veću prevaru. A Hrvatska je, vidiš, obje te stvari stavila iza sebe. U ovoj zemlji, koja je do jučer slovila kao pojam najgore izborne delinkvencije, sada više nitko ne spominje ni hipotetsku mogućnost nove krađe izbora. Kao što se ni utrka Mesić-Kosor ne smatra ni po čemu toliko smrtno važnom da bi od nje ovisila sudbina zemlje.

Ako pobijedi i HDZ-ova kandidatkinja Jadranka Kosor nitko u tome ne vidi ništa pogibeljno. Strahova, istina, ima, ali oni uglavnom ne idu dalje od toga – što bi na kraju moglo i riješiti ishod izbora – da ne bi bilo dobro da Sanaderova stranka koncentrira u svojim rukama i tu posljednju od tri poluge izvršne i zakonodavne vlasti. Da ne duljimo, Hrvatska se pred ove izbore doima kao relativno stabilna zemlja, i to, tko bi rekao, čak i stabilnija u sferi politike, gdje je proteklih desetljeće i pol najteže hramala, nego ekonomije, gdje oporavak nikako da se dogodi.

To znači da u šarenoj i tradicionalno posvađanoj hrvatskoj političkoj klasi ipak postoji minimalni konsenzus kako urediti zemlju i smjestiti je u okružje suvremenog svijeta. Doduše, treba biti realan, to joj za sada daje prednost samo u odnosu na gore primjere, u koje se, evo, upisala i slavna američka demokracija, te u odnosu na samu sebe unatrag pet ili deset godina. Razlog je jednostavan. Konsenzus vrijedi samo za blisku i dalju budućnost, ali ne i za prošlost, opet bližu i dalju, gdje nema dogovora što su značili ključni događaji u hrvatskoj povijesti. Ima samo dogovornog prešućivanja spornoga i prijepornoga, čime se ono odgađa za neka bolja vremena.

ARITMETIKA POLITIKE: KOSOM NA FIKUS
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.