MINISTAR VRAŠKIH POSLOVA
Vladimir MATIJANIĆ
11. studenoga, 2004.

Imostroj, čiju je imovinu kupio Ivan Karin Poslovni partner Tatjane Žužul, Miomirove supruge, nije ni jedini ni najveći imotski problem: kompletno gradsko gospodarstvo je na izdisaju, a radnici Trimota koji ima manje dugove i više radnika od Imostroja najavljuju izlazak na ulice ne bude li država benevolentnija prema njima nego što je dosad bila. A afera nastala objavljivanjem informacije da je Vlada otpisala dug jedino tvrtki poslovnog partnera obitelji Žužul navodno je inicirana baš iz Imotskog, od unutarstranačke opozicije Sanaderu koju predvodi imotski gradonačelnik Ante Lončar

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Sve što se događa oko Imostroja i Miomira Žužula, šefa hrvatske diplomacije navodno je odraz lokalnih, imotskih razmirica i HDZ-ovskih unutarstranačkih konflikata. Već je, naime, postala praksa da zaraćene frakcije HDZ-a koje se kolokvijalno dijele na mekšu, Sanaderovu, kojoj pripada Žužul i tvrđu, sastavljenu od pašalićevaca, u koju se ubraja Ante Lončar, imotski gradonačelnik, ratuju ne birajući sredstva, pa je, priča se, i afera o poslovnim vezama ministra vanjskih poslova i kupca nekretnine imotskoga Imostroja u medije dospjela upravo Lončarovim posredovanjem.

A priča o Imostroju i Miomiru Žužulu, šefu hrvatske diplomacije, gurnula je Imotski u ralje medijske pažnje; da im se to ne sviđa Imoćani daju do znanja na svakom koraku. Oni ionako nemaju nikakvih iluzija o vlasti: ona lokalna doima im se korumpiranom, protiv gradonačelnika Županijsko je državno odvjetništvo u Splitu još prije četiri godine podnijelo prijavu zbog sumnje da je oštetio imotski proračun za 350 tisuća DEM; Lončar se masno naplaćivao i od Agrokoke, također uništene tvrtke, u kojoj je bio predsjednik Nadzornog odbora, a o njemu je suprotstavljena stranačka frakcija slala središnjici kompromitirajuća pisma. S druge strane, u Imotskom malo koga treba uvjeravati u Žužulovu sklonost novcu.

Imotske mijene

Različite faze kroz koje je prolazio ovaj grad u posljednjem desetljeću i pol tek su ovlaš bilježene u javnosti. Poznato je tek da je Imotski 1990. godinu dočekao na krilima, potom je bio na nogama, pa na mukama, zatim na koljenima i konačno na aparatima.

Na njima je bio i Imostroj, poduzeće osnovano osnovan polovicom osamdesetih zahvaljujući zalaganju Veljka Kadijevića, koji će kasnije, kao prvi čovjek jugovojske, imati neslavnu ulogu u ratu u Hrvatskoj. Kadijević je porijeklom iz Glavine Donje, sela u kojemu se i nalazio pogon tvrtke. Imostroj je do rata poslovao kao ispostava vojne tvornice Bratstvo iz Novoga Travnika, a specijalizirao se za proizvodnju minobacača. Dolaskom devedesetih, Bratstvo se raspalo, a poduzeće je preimenovano u Imostroj. No, nova hrvatska vlast nije pokazala razumijevanje za Imostroj, poduzeća su se dohvatili lokalni HDZ-ovci i cijedili ga dok su imali šta cijediti. Zadnjih je godina Imostroj, kao prava državna tvrtka, bio prepušten korovu i drači.

Oko 168 negdašnjih radnika Imostroja teško je preživljavalo donedavno, točnije, dok Ivan Karin sa svojom tvrtkom nije kupio njegovu imovinu i krenuo u posao. Dok čekamo Karina, skupina radnika, koji se ne žele ni predstaviti ni fotografirati, zamjera nam potpuno medijsko ignoriranje njihovih muka od 1996. godine, otkako je Imostroj otklizao u propast.

"Sad kad smo počeli raditi svi pišete o Imostroju", veli nam muškarac od kojih četrdesetak godina. Kaže da je radio u Imostroju i prije rata, te da mu smeta što su se sada svi odjednom uhvatili tvrtke. Njegove riječi potvrđuje još nekoliko radnika u trlišima, a trenutačno ih u Imostroju radi 35. Karinov plan jest vratiti što veći broj nekadašnjih radnika Imostroja na posao.

MINISTAR VRAŠKIH POSLOVA
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.