Teme



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. studenoga, 2004.

JAVNI ŽIVOT SLAVENA LETICE KAO NJEGOVA PRIVATNA STVAR

PSEUDOMAT
Viktor IVANČIĆ
11. studenoga, 2004.

Letica do u detalje objašnjava sve što se nikada neće saznati, jer istodobno gaji poštovanje i prema javnome interesu i prema vlastitoj privatnosti. Razmišlja hiperdemokratski: javnost ima pravo znati sve što joj ne želim reći! Ili psihopatski: pukao bih da ne kažem sve o čemu kanim uporno šutjeti!

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Slaven Letica javno je progovorio o tome kako od prijetnji koje prima ne želi praviti javnu stvar! Javnost, istinabog, do sada nije imala blagoga pojma da Letici netko prijeti, sve dok Letica nije javno iznio taj podatak, napomenuvši odmah kako o tome ne želi javno govoriti. Sada, kada je to iznio u javnost, najvažnije je od toga ne praviti nikakvu javnu priču. Tako se živopisni predsjednički kandidat još jednom nametnuo javnosti svojom hrabrošću, samozatajnošću i, iznad svega, vjerodostojnošću.

"Sasvim sigurno želim vidjeti Bajića u sljedeća dva, tri dana, jer su mi opet počeli prijetiti. Prijetnje stižu iz istih onih kuhinja kao i uoči saborskih izbora, no ne želim od toga praviti javnu stvar, već želim napraviti nešto uz pomoć pravne države."

To je izjavio Slaven Letica u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji (srijeda, 10. studenoga), referirajući se na neke dokumente koji užasno kompromitiraju Radimira Čačića, a on, Letica, te dokumente posjeduje, ali ih – pogodili ste – ne želi zasad javno obznanjivati. "Bajić" kojega on spominje ustvari je Mladen Bajić, državni odvjetnik RH, pa je očigledno da Letica s prijetnjama kojima je izložen, osim javnosti, želi upoznati i organe gonjenja, kako bi se time bavila pravna država, a ne javnost. Štoviše, Letica Bajića neće ni tražiti, već mu je javno poručio da se on javi njemu, kako bi tu stvar riješili izvan javne sfere.

Mobilizacija idiota

Što je najuzbudljivije, ovaj potpisnik ima nepogrešivi dojam da dobar dio javnosti vjeruje Letici kada on javno poručuje da o prijetnjama što ga sustižu ne želi javno govoriti. Na takvu javnost Letica i računa kad joj se, pričajući javno, uporno ne obraća. Taj dio javnosti misli: strašan je taj Letica, prijete mu više nego ikome drugom u ovoj zemlji, a javnost o tome nema pojma, jer on javno kaže da od toga neće praviti javnu stvar.

To da Letici prijete više nego ikome, makar to nije javno poznati podatak, posve je nesumnjivo, jer elaboraciju za javnost nudi osobno Slaven Letica, istodobno se kloneći javnog isticanja te činjenice. Evo ga još malo iz Slobodne Dalmacije:

"Ja sam od 80 i nekih godina uvijek bio pod nekim pritiscima. Uz Tanju Torbarinu uvijek sam bio među onima koji su dobivali ne samo najviše prijetećih telefonskih i pismenih prijetnji nego i operativnih, od bušenja guma do propucavanja prozora. Samo, ne smijete dati tim siledžijama javnu pažnju, jer tako uvijek postižete kontraefekt."

Dakle zbog straha od kontraefekta, te da se siledžijama ne bi davala javna pažnja, javnost nikada neće doznati kako su Slavenu Letici pristizale ne samo telefonske, već i "pismene" i "operativne" prijetnje, uključujući široki asortiman represivnih metoda, od bušenja guma do propucavanja prozora, s rokom trajanja torture dužim od dva desetljeća. Letica do u detalje objašnjava sve što se nikada neće saznati, jer istodobno gaji poštovanje i prema javnome interesu i prema vlastitoj privatnosti. Razmišlja hiperdemokratski: javnost ima pravo znati sve što joj ne želim reći! Ili psihopatski: pukao bih da ne kažem sve o čemu kanim uporno šutjeti!

PSEUDOMAT
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA