NI PARA, NI MUZIKE
Goran BORKOVIĆ
11. studenoga, 2004.

Početkom 90-ih, proporcionalno s brojem tada stvorenih instant-zvijezda koje su preko noći trebale zamijeniti dotadašnje vladare jugoslavenske scene, pojavio se i veliki broj takozvanih menadžera. Princip lova u mutnom itekako im je odgovarao, jer su većinu zarade zadržavali za sebe, dok su medijsku slavu prepuštali "zvijezdama" čiji bi sjaj trajao najduže godinu dana. Danas se takvi pojavljuju isključivo u rubrikama tipa "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", a menadžera poput Zorana Škugora nitko se više ni ne sjeća

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Estradni menadžeri uskoro će izumrijeti u Hrvatskoj. Tako se barem može zaključiti po izjavama Feralu onih koji (još uvijek) žive ili pokušavaju živjeti od ugovaranja koncertnih nastupa estradnih zvijezda diljem bivše Jugoslavije. Spas donose još isključivo pohodi dijaspori i odlasci zabavnjaka u susjedne zemlje ili, pak, gostovanja stranih zvijezda na domaćem terenu. Bez dobre regionalne suradnje, menadžeri su osuđeni na životarenje radeći hotelske gaže. U suprotnom ih čeka bankrot. A do jučer je za njih sve izgledalo fantastično. Izvođači se nisu razlikovali po muzičkom stilu kojeg preferiraju, nego kojem menadžerskom klanu pripadaju: onom Mire Buljana, Zrinka Tutića, Zorana Škugora…

Crna zona

"Od kolovoza sam na odmoru", kaže menadžer Ivica Bubalo i nastavlja: "Procijenio sam da mi je lakše i bolje neko vrijeme ne raditi. Vjerujte, do prije godinu dana od ovog se posla moglo jako dobro živjeti. Uzeo sam dopust kako bih sačuvao zdravlje i osluhnuo u kojem će smjeru priča dalje ići." Bubalo je u dosadašnjoj karijeri organizatora koncerata radio sa 550 izvođača i jedan je od glavnih estradnih menadžera na području Dalmacije. "Zlatna vremena za ovaj posao su prošla. Scena se svela tek na desetak imena. Ništa se ne događa. Nitko ne ide na koncerte. Da me ne biste krivo shvatili, ja se tome ne čudim. Problem je star deset godina od kada je politika počela micati našu glazbu s televizije, a time i od naših ljudi." Kad kaže "našu", Bubalo zapravo misli na dalmatinsku, odnosno na glavnog predstavnika Mišu Kovača kojem medijsko ignoriranje, kako kaže Bubalo, ipak izravno nije nanijelo toliku štetu. "Ljudi takvu glazbu vole i žele je slušati. Evo, baš sam bio u turističkoj agenciji, gdje su mi tražili upravo takve pjevače."

Početkom devedesetih, proporcionalno s brojem tada stvorenih instant-zvijezda koje su preko noći trebale zamijeniti dotadašnje vladare jugoslavenske scene, pojavio se i veliki broj takozvanih menadžera. Princip lova u mutnom itekako im je odgovarao, jer su većinu zarade zadržavali za sebe, dok su medijsku slavu prepuštali "zvijezdama" čiji bi sjaj trajao najduže godinu dana. Danas se takvi pojavljuju isključivo u rubrikama tipa "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", a menadžera poput Zorana Škugora nitko se više ni ne sjeća.

Ivana Nobilo je u menadžerstvo ušla prije dvije i pol godine. Premda je relativno friška u tom cehu, osjetila je njegove dobre i loše strane. "Menadžerstvo se obično smatra onim neozbiljnim dijelom estrade usmjerenim prije svega na pitanje koga će se i za koliku svotu prevariti. Zbog takvih je ljudi, koji i inače posluju u crnoj zoni, cijela struka došla na zao glas." Po njezinim riječima, u Hrvatskoj se tek nekoliko ljudi ozbiljno bavi tim poslom. "Menadžerstvom se uglavnom bave nestručne osobe koje su jako daleko od stvaranja nekakve smislene strategije rada. To je posao u kojem ćete najčešće naići na muškarce, i to starije, koji jako teško puštaju mlađe ljude, posebno žene, uporno im spotičući noge."

NI PARA, NI MUZIKE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.