HIPOKRIZIJA "MORALNE HRVATSKE"
Boris RAŠETA
11. studenoga, 2004.

U crnoj kronici svakoga dana možemo čitati jezive naslove poput “Otac silovao kćer” ili “Majka zadavila sina”, “Djed pucao na unuka”... Društvo na to ne reagira; Sveta Rimska Majka o takvim se stvarima nikad nije očitovala i sve to prolazi šutke. No, kada treba reagirati na činjenicu da “pederi” i “lezbače” idu demonstrirati po gradu, onda se cijela “moralna Hrvatska” propinje na zadnje noge kako bi ukazala na “činjenicu” etičkog rasapa hrvatskog društva. Riječ je o strahovitoj, dubokoj, teškoj hipokriziji u koju je upalo hrvatsko društvo

< > | cijeli članak | verzija za tisak

Predsjednik gay udruge Iskorak, Dorino Manzin, prošlog je petka opet bio (ovaj put neizravnom) žrtvom napada nepoznatih huligana. Kamenovana je kuća u kojoj Manzin živi. Do tog je došlo kratko vrijeme nakon e-mail prijetnji koje su Manzinu upućene s jednog računala u Ministarstvu obrane, te nakon ispisivanja grafita u kojima se najavljuje njegova smrt. Nakon noćnog napada Manzin se suočio i s mogućnošću da ostane bez podstanarske sobe u kojoj je do sada živio. “Činjenica je”, kaže Manzin, “da nitko ne želi da mu ja stanujem u stanu. Bilo bi uputno da se preselim odatle, s jedne strane zbog vlastite sigurnosti, a s druge strane i zbog stava vlasnika kojemu očito, blago rečeno, nije odveć drago da sam mu baš ja podstanar.”

- Što se točno dogodilo u petak?

- U petak navečer izašao sam van, na trčanje po kvartu i malo prošetati psa. Spustio sam se niže niz ulicu i čuo neke glasove. Nisam odmah shvatio što se događa. Vidio sam četvoricu šetača, od kojih je jedan bio odjeven kao skins. Sve se, što mi se čini dosta važno, odigravalo u noći nakon utakmice. Vjerojatno su se nakon utakmice napili, i odlučili raditi nekom probleme, a znali su da tu stanujem. Događaj je, inače, bio vrlo čudan. Oni mene nisu vidjeli, a ja njih jesam. Primijetio sam da su se zaustavili pored kuće u kojoj stanujem. Čim sam shvatio da će biti frke, nazvao sam cimera i rekao mu da dođe na prozor i da gleda, pa - ako bude nekih problema - da nazove policiju. Četvorka je uskoro doista počela raditi probleme. Prevrnuli su kantu za smeće, bacili su crijep u zid, počeli mi psovati Boga, Isusa, mater, sve po redu. Stanari su se uznemirili, kao i susjedi.

Nezainteresirana policija

- Huligani Vas cijelo vrijeme nisu primjećivali?

- Ne, ja sam bio tridesetak metara udaljen od njih, oni su u “kaznenu ekspediciju” ušli naslijepo. Pozvonili su na vrata ali im, na sreću, nitko nije otvorio. Onda su bacili kamen u prozor, i potom - zbrisali. Toliko o hrabrosti. Jednoga od njih sam, u svakom slučaju, prepoznao. Riječ je o jednom od lokalnih, uvjetno govoreći, skinsa.

- Kako je reagirala policija?

- Temeljna policija došla je nakon četrdeset minuta. Djelovali su dosta nezainteresirano; oni isprva nisu znali tko sam ja, ali im je u međuvremenu netko očito dojavio i taj podatak, pa su mi postavili pitanje je li tu sjedište neke udruge. Rekao sam im da ne, ali da ja tu stanujem. Taj je razgovor obavljen vrlo formalno. No sutradan je došla krim-policija, s čijim ljudima imamo izvrsnu suradnju. Oni su mi dali na uvid foto albume mogućih počinitelja, no nitko iz tih albuma nije nalikovao na ove ljude, što znači da su počinitelji koje nisam prepoznao očito bili neki anonimci, odnosno, neki od onih koji još nisu zavedeni u policijske kartoteke.

HIPOKRIZIJA "MORALNE HRVATSKE"
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.