Interview



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. studenoga, 2004.

VALTER BRUBNJAK, PJESNIK I UMIROVLJENI AUTOLAKIRER IZ LABINA

SIROMAŠKE LIMUZINE
Tatjana GROMAČA
11. studenoga, 2004.

"Ja sam jedan čovjek koji je živio sa tim našim Labinom. Nisam svakome simpatičan jer sam dosta rječit, ovako malo kao neki revolucionar i buntovnik. Znate, ljudi misle da im auto može pomoći u životu, pa onda toliko žele imati najbolje aute. To je bačeni novac. Ta megalomanija, to je mentalitet siromaha! Što je najbolje, oni i jesu siromašni, oni se ne zaustavljaju u gradu da popiju piće, kad su sav novac dali u te automobile!"

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U današnjem je svijetu vrlo često presudno kako čovjek izgleda. Možda je to čak i najvažnije - imati osobni stil. Na razradi tog problema rade gomile i gomile stručnjaka. Dobro je biti uočen, i zato svaki pojedinac želi imati što autentičniji i originalniji “image”. Ta su nastojanja dovela do toga da odnedavna možete uočiti toliko autentičnih pojedinaca da s pravom zaključujete kako je svijet mjesto na kojem borave samo originalni. Ali kako u toj pomutnji prepoznati zaista zanimljive, stvarne originale, a ne obične preslike? Nije lako. Kao što su davno prije mudriji od nas zapazili, sve je obmana. Ipak, možda je potrebno krenuti obrnutim putem – voditi se prema načelu “što manje originalna vanjština, to interesantnija nutrina”?

Smisao života


Valter Brubnjak iz Labina posvema odgovara ovim našim standardima – njegova je vanjština toliko neuočljiva da bi ga se moglo usporediti s kondukterom u autobusu prigradske linije ili vozačem šinobusa. Naočale s aluminijskim okvirom, uredno začešljana sijeda kosa i posve standardna plava jakna “na kopčanje”. U ruci drži malu crnu torbicu “na rajfešlus”. To je gospodin Brubnjak. Najbolje da vam se on sam predstavi.

- Caro mio! Ja sam jedan čovjek koji je živio sa tim našim Labinom. Tri puta mi je bio plaćen put za Ameriku, ali uvijek se je nešto dogodilo tako da nisam mogao otići. Rojen sam 1932. u Vinežu kraj Labina. Nisam svakome simpatičan jer sam dosta rječit, ovako malo kao neki revolucionar i buntovnik. Znate, drugačije nisam mogao opstati – nisam se mogao družiti kako svi drugi, i eto! Tri puta sam prošao cijelu Evropu. Sa 17 godina sam bio u zatvoru. Brzo su me pustili. Ove ideologije, kao što su komunizam i fašizam, trebalo ih je staviti u konzerve, i te konzerve ne otvarati. Ko stalno traži prošlost, izgubio je budućnost!

Gospodin Brubnjak ima dosta vremena, jer pripada klasi povlaštenih, bar što se vremena tiče, to jest penzionerima. Nekada je imao svoju autolakirersku radionicu, to je bilo njegovo zanimanje – autolakirer. Lakirao je automobile od jutra do mraka, i tako nekih četrdeset godina uzastopce, bez prestanka.

- Sedamdesete godine sam otvorio tu svoju radnju, i sreća da sam je otvorio, jer sam tako našao svoj smisao života!

Međutim, danas više smisao života gospodin Valter ne vidi u autolakirerstvu.

- Ali ja sam se jako udaljio od tog posla, ja čak ne mogu danas ni govoriti o automobilima. Oni meni delaju “škifo” (prljavo, loše). To je ta stvar koliko ljudi misle da im auto može pomoći u životu, pa onda toliko žele imati najbolje aute. To je bačeni novac. Ta megalomanija, to je mentalitet siromaha! Što je najbolje, oni i jesu siromašni, oni se ne zaustavljaju u gradu da popiju piće, kad su sav novac dali u te automobile!

Vjerojatno se pitate u čemu onda danas gospodin Brubnjak vidi smisao života.

SIROMAŠKE LIMUZINE
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA