Kolumne



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
11. studenoga, 2004.

Milan GAVROVIĆ
PREVO
PRAVEDNOST
11. studenoga, 2004.

< > | cijeli članak | verzija za tisak

U upravo završenim pregovorima s MMF-om najvažniji podatak nije ni spomenut. On pokazuje da u današnjoj Hrvatskoj samo 15 posto stanovništva raspolaže s čak 80 posto nacionalnog bogatstva. Po toj podjeli na bogate i siromašne, na raskoš malobrojnih i puko preživljavanje ili tegobno siromaštvo svih ostalih, Hrvatska je na prvom mjestu među svim tranzicijskim zemljama. Pa ipak, Međunarodni monetarni fond zahtijeva od Hrvatske da skreše izdatke za penzije i socijalne svrhe. “Ne traži se samo smanjivanje mirovina...”, izjavio je ovih dana, s nekim olakšanjem u glasu, jedan naivni predstavnik neke umirovljeničke udruge. Točno, traži se i smanjivanje državnog troška za nezaposlene, za liječenje onih koji nemaju novaca za privatne klinike i poznate inozemne bolnice, zatim za smanjivanje dječje zaštite i tzv. socijalne pomoći ljudima s kojima se život okrutno poigrao... Hrvatska mora, smatra također MMF, sanirati željeznicu otpuštanjem viška zaposlenih, a ne modernizacijom i širenjem obima posla. Umirovljenici, zaista, mogu mirno spavati. Neće samo oni platiti trošak novog stand-by aranžmana!

Je li MMF neka posebno bešćutna organizacija? Nije! Točnije, riječ je o specijaliziranoj banci koja je bešćutna koliko i sve druge banke. Bankarima, jednostavno, ne spada u opis posla da brinu koliko je socijalna hrvatska država, koja se takvom proglasila čak i u svom Ustavu. Nije njihovo da grade pravedno društvo. (Sociolozi vole izraz - zdravo društvo.) Posao je bankara profit, a onih koji prave karijeru u MMF-u osiguravanje uvjeta u kojima će međunarodni kapital izvlačiti što veću zaradu uz što manji rizik. Kako drugdje u svijetu, tako i u Hrvatskoj.

U šabloni po kojoj oni procjenjuju ekonomsku politiku vlada, koje su se dovele u položaj da moraju s njima tikve saditi, ne postoje pitanja o nepravednoj i okrutnoj podjeli na mali broj bogatih i masu siromašnih građana, kao ni o tome je li društvo socijalno, pravedno ili zdravo. Za njih je važno samo ono što utječe na sposobnost zemlje da uredno plaća kamate na kredite, kao i na sigurnost glavnice. To mora imati apsolutnu prednost pred domaćom potrošnjom.

Ali zašto su, pritom, za MMF sporne mirovine i socijalna davanja, a ne i druge, velike proračunske stavke? Na primjer, novi izdaci za autocestu? Zato što se očekuje da tu posao dobije američki Bechtel. A MMF nema za cilj da Amerikancima kvari poslove. Sasvim suprotno, on je banka krupnog kapitala, pa mora služiti njegovim interesima. Tome je prilagođena i ekonomska doktrina MMF-a, odnosno Washingtonski konsenzus, kako se zove zajednička politika koju je ta organizacija dogovorila s američkim Ministarstvom financija i Svjetskom bankom. Tu se krije i objašnjenje zašto MMF stavlja pod svoju lupu samo siromašku, a ne i potrošnju bogate manjine. Zato što i o njima priča govori. Može se teoretizirati o prirodi kapitala, o ulozi banaka ili nejednakostima do kojih dovodi postojeći način globalizacije. Ali da bi slika bila potpuno jasna, dovoljno je pogledati brojke koje je ovih dana izračunao mr. Darko Delač iz Visoke škole poduzetništva (VERN). Bankarstvo, telekomunikacije i energetika, kaže on, dakle tri sektora koja su u cjelini ili velikim dijelom preuzeli stranci (uz ostalo i na zahtjev MMF-a), ostvaruju 35 posto bruto domaćeg proizvoda, a čak 55 posto ukupnog profita hrvatskog gospodarstva. I to sve na domaćem tržištu i u monopolskim uvjetima, za što je strani kapital bio skoro isključivo zainteresiran.

PREVO: PRAVEDNOST
< > | cijeli članak | verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA