Marinko ČULIĆ
ARITMETIKA POLITIKE SANADEROV RIKVERC 7. svibnja, 2008.
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
Kako
će Hrvatska podnijeti eventualnu osuđujuću presudu Gotovini, Čermaku i Markaču, ali prvenstveno prvome? Neka
se ne uvrijede genijalci s Farme, ali to je pravo pitanje za petsto tisuća
kuna, i ako bi se netko odvažio prognozirati da bi takva presuda bila
prihvaćena mirno – i pogodio – zaslužio bi svaku lipu te pomasne svote. Ali,
teško da bi se netko na taj način mogao domoći tih pola milijunčića. Ovdje
tvrdimo da bi svaka osuđujuća presuda Gotovini,
osim možda one koja bi se poklopila s godinama pritvora pa bi odmah bio pušten
na slobodu, izazvala konsternaciju i dubinski potres, ne, doduše, onako razoran
kao 2000.-2003., ali ni previše daleko od toga.
Razlika
je zapravo jedino u tome što je tada HDZ bio u opoziciji, pa je drmao granu na
kojoj se šćućurila Račanova koalicijska
vlast, a sada je na vlasti i ne bi, naravno, htio da to netko drugi njemu radi.
Izvan toga, sve bi bilo u biti isto. Masovna frustracija u bivšim stožerima antihaških
puntara, novi hektolitri žuči na ionako podivljalim internetskim portalima,
nosevi spušteni do zemlje u vrhovima državne vlasti. Dva su razloga za ovakve
reakcije na loše vijesti iz Haaga. Prvi je razočaranje zbog iznevjerenih očekivanja
koja su stvorena nakon prvih tjedana suđenja, a drugi je nespremnost HDZ-a da
artikulira ikakvo drukčije raspoloženje, jer se i sam u posljednje vrijeme
vratio do pasa u maternicu ideološkog radikalizma iz koje se iskopilio.
Najprije
iznevjerena očekivanja. Nakon što su godinama hrvatski mediji preko volje
pratili, ili uopće nisu pratili, što se događa u Haagu – što je savršeno
odgovaralo i Sanaderovoj vladi, koja
je ispunila sva traženja iz Haaga, ali je to valjda jedini uspjeh koji ne voli
staviti na velika zvona – sada imamo obrat. Mediji vrlo ekstenzivno, iz dana u
dan, prate suđenje trojici hrvatskih generala, što sigurno treba objasniti i
time da je to, tko bi rekao nakon sve pjene koju su dizali spomenuti puntari,
prvo suđenje Hrvatima iz Hrvatske (dosad su fasovali isključivo braća iz BiH).
Ali, nešto je tu još važnije. Nacija je godinama pripremana da je ovo suđenje
potpuno nedužnim ljudima (tko u tome vidi ostatke navodno povučenog Vukovićevog aksioma o apriornoj nevinosti
hrvatskih branitelja, i tu ima istine), da se, dakle, tužiteljstvo prihvatilo
ćoravog posla jer se tu jednostavno nema čemu suditi.
I,
stvarno, prvih tjedana bilo je dosta razloga za likovanje u hrvatskim medijima
nad petljanjem tužiteljstva, koje je dovelo nekoliko traljavo pripremljenih
svjedoka, koje očito nitko nije upozorio da nisu tu da nekome pakiraju nego pričaju
što su vidjeli i čuli. Iritiralo je i tvrdoglavo inzistiranje na
"prekomjernom granatiranju" Knina, Gračaca i drugih mjesta, što s
obzirom na kratkoću opsade nije uvjerljivo, a s obzirom na Vukovar, nije,
bogami, ni umjesno. Ali, kada su se mediji već počeli sprdati s tužiteljstvom,
pojavile su se i prve pukotine u Gotovininoj
obrani, e ali o tome smo, vidiš, sasvim škrto i bezvoljno izviješteni. Pokazalo
se da se na neke svjedoke u Hrvatskoj vrši pritisak, koje je sud protumačio kao
zastrašivanje, i tu već opasno pucaju niti trijumfalizma koji se spleo oko ovog
suđenja. Jer, ako je Gotovina nevin,
zašto pobogu treba ikoga zastrašivati?!
Drugo
na čemu je počeo kopniti prenabrekli hrvatski optimizam proizašlo je iz naivnog
vjerovanja da tužiteljstvo ima u rukavu samo to "prekomjerno
granatiranje", a da ga stotine pobijenih civila i tisuće spaljenih srpskih
kuća iz nekog neobjašnjivog razloga neće zanimati. Ali, vidi vraga, zanima ga.
Pa kada se u sudnici pojavila cifra od preko 20.000 spaljenih srpskih kuća,
dotad samouvjerenoj Gotovininoj obrani,
kojoj su ovdašnji mediji kadili da je već prvih dana razbucala optužnicu, naočigled
je pokislo perje. Počela je mucati da se ne radi o 20.000, nego o 2000
spaljenih kuća, kao da je neka aljkava daktilografkinja greškom dodala nulu
više, iako je tih dvadeset hiljada već godinama poznata i etablirana brojka
(evidentirao ju je u svome poznatom izvještaju HHO, i to računajući samo Sektor
Jug, sjevernu Dalmaciju i južnu Liku). Dosad je nitko nije ozbiljno osporio.
Kada
se još otvori pitanje pobijenih Srba, kojih je u spomenutom sektoru
registrirano 700, (neovisno o tome što se to možda neće staviti na dušu Gotovine), prvi put će se ovako
sveobuhvatno na jednome sudu postaviti pitanje što je i kakav je zapravo bio
hrvatski domovinski rat. Je li njegov cilj stvarno bio samo oslobođenje zemlje,
ili je otpočetka isplanirano da to uključuje i "oslobođenje" od
hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Ali, hrvatska vlast pravi se,
rekosmo, da se ovo suđenje događa nekome drugome, što je počelo time da se
rukama i nogama branila da ima išta s Gotovininim
hapšenjem, no zato se u međuvremenu skupilo dosta razloga da se povjeruje kako
će moguću osuđujuću presudu dočekati kao nacionalni potop.
ARITMETIKA POLITIKE: SANADEROV RIKVERC
< >
| cijeli članak | verzija za tisak
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.
|
|