MASKIRANJE DRŽAVE
Luko BRAILO
31. kolovoza, 2006.

Zastupnici hrvatske države, u čije je ime Igor Bušelić brutalno ubijen, napominju da je njegova majka zbrinuta temeljem zakonskih odredaba o skrbi obitelji poginulih branitelja, ali i da bi te dosadašnje iznose valjalo uračunati "prilikom odmjeravanja naknade". Previđa se pritom osnovna činjenica koja kaže da su prvog poginulog diverzanta HRM-a ubili pripadnici Hrvatske vojske, te da je i u obrazloženju presude za ubojstvo iz 1999. utvrđeno da na Šipanu nije bilo ni borbenih djelovanja ni okupatorske vojske

verzija za tisak

Svatko tko ide u rat zna da može poginuti, no što kad se dogodi potpuno besmislena smrt? I to tobožnjom greškom pripadnika vojske države koju je trebalo braniti od agresije? Bi li bilo logično, pravedno i moralno, a nadasve ljudski, da ta ista država roditeljima žrtve omogući miran i dostojanstven život? Vjerojatno bi se tako postupalo u nekoj uređenoj zemlji, ali u "vječnoj i jedinoj" nam, odnedavno i "pokrenutoj Hrvatskoj" čijoj su vladajućoj stranci usta prepuna zaštite digniteta sudionika Domovinskog rata, a napose obitelji poginulih branitelja - nije tako.

Tu navodnu skrb doslovce na svojoj koži već desetljeće i pol osjeća obitelj Igora Bušelića, Splićanina, prvog poginulog diverzanta Hrvatske ratne mornarice (HRM), koji je kao 21-godišnjak okončao svoj mladi život 7. listopada 1991. godine, u Luci Šipanskoj, na otoku Šipanu u dubrovačkom akvatoriju. Poput niza svojih vršnjaka Igor je ratne 1991. godine dobrovoljno pristupio prvim stvaranim postrojbama HRM-a, prošao je obuku - i dobio zadatak. Zajedno s kolegom Emilijanom Obradovićem gumenjakom je iz Stona 6. listopada stigao na Šipan, gdje su se uredno s dokumentima HRM-a prijavili mjesnom Kriznom štabu. Njihov je zadatak bio pratiti kretanje brodova tadašnje JRM koja je kontrolirala dobar dio hrvatskog Jadrana, jer je dubrovački akvatorij bio u teško probojnoj blokadi.

Igor i Emilijano su također trebali pomagati Šipancima i pripadnicima HRM-a iz Splita i Dubrovnika u što sigurnijem transportu ljudstva, oružja i ostale vojne opreme gumenjacima i gliserima do opkoljenoga Grada. U to vrijeme otok Šipan, zahvaljujući svojim mještanima, a napose hrabrim ljudima iz Splita i Dubrovnika, doista predstavlja pupčanu vrpcu središta juga Hrvatske s ostatkom zemlje. Gliserska linija od Gruža do Suđurđa (pa zatim pješke i s malim traktorima preko Šipana do Luke Šipanske), a potom do Broca pokraj Stona, unatoč ratnom užasu funkcionira dobro. Na otoku tada nema JNA, ali ni pripadnika Hrvatske vojske.

Bijeg s položaja

Igor i Emilijano na smjene odrađuju svoje zadatke, a dan kasnije, 7. listopada u hotelu "Šipan" jedu zajedno sa šestoricom pripadnika ZNG-a koji su na otok stigli, kasnije se doznalo, nakon što su "otišli" s položaja u Konavlima gdje su se vodile velike bitke s JNA i pridruženim joj jedinicama iz pravca Crne Gore i istočne Hercegovine. Marenda protječe u mirnom ozračju, da bi nešto kasnije skupini gardista u kojoj su bili Ante Bubalo, Milko Ljubičić–Kikaš, Božan Šimović, Ante Mandić, Ante Bautović i Ante Rodin splitski pripadnici HRM-a postali sumnjivi. Jer da su se na otok iskrcali u gumenjaku kakve je imala JRM, da "održavaju vezu s nekim"... Ukratko, za gardiste koje vodi Božan Šimović, Šipan i Hrvatska su u opasnosti zbog "neprijateljskih diverzanata", pa on u dogovoru s kolegama odlučuje provesti internu istragu nad navodno ubačenim neprijateljskim elementima.

Obradović je u to vrijeme na položaju s kojega motri kretanje brodova JRM, a Bušelić se u hotelu odmara za noćnu smjenu. No, samozvani istražitelji upadaju u Igorovu sobu. Ispitivanjem rukovodi Šimović prijeteći Bušeliću nožem, tražeći da se očituje tko je i za koga radi. Bušelić pokazuje potvrdu da je pripadnik HRM-a s pečatom i potpisom admirala Svete Letice. Šimović potvrdi HRM-a ne vjeruje i pokušava vezati Bušelića. Igor se žestoko opire istrazi i uhićenju, dolazi do hrvanja, pri čemu po kasnijem Šimovićevu priznanju "postoji mogućnost da je Bušelića zasjekao nožem po licu, a zatim i po grudima". U "ispitivanju" mu pomaže i Ante Bubalo pucanjem iz pištolja, pri čemu Bušelić zadobija tešku prostrijelnu ranu "lijevog kuka s oštećenjem sjednog mišića". Krv lipti u sobi, Bušelić se i dalje bori za život, a Šimović i Bubalo istrčavaju ispred hotela gdje stražu čuvaju ostali gardisti.

Čuvši kavgu, vikanje i pucnje okupljaju se i Šipanci, a jedan od mještana kaže da je Bušelića krvava vidio na prozoru hotelske sobe. Samozvani istražitelji donose odluku da se "to ide provjeriti", a njihov zapovjednik Šimović šalje Milka Ljubičića–Kikaša da "otiđe gore srediti stvar". U međuvremenu teško ranjeni Bušelić se zaklanja u kupaonicu u kojoj će i izdahnuti nakon što ga je Ljubičić iz pištolja i automatske puške izrešetao s deset hitaca.

MASKIRANJE DRŽAVE
verzija za tisak