PREPOROD PRAZNE SLAME
Karmen LONČAREK
20. veljače, 2008.

U Edukacijskom centru u banijskom selu Sjeverovcu predstavljena je knjiga Matka Marušića u sklopu ciklusa "Razgovori na slami", koje je lani pokrenula udruga građana "Arhe '94", te je tako načeta tema o mogućnostima obnove naših sela, posebno onih najpustijih. Autor je profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a knjigom je ukoričio tekstove objavljene do 2004. u listu Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u omiškoj zagori na temu razvitka sedam zaselaka u kršu omiškog zaleđa

verzija za tisak

Prije nekoliko dana je u organizaciji udruge građana "Arhe '94" u Edukacijskom centru u Sjeverovcu predstavljena knjiga Matka Marušića "Živjeti u župi Radobilji". Time je nastavljen ciklus "Razgovora na slami" što ih je udruga pokrenula lani. Nakon predstavljanja knjige, među tridesetak slušalaca (od kojih samo dvoje Sjeverovčana) povela se neobično zanimljiva rasprava o temi knjige, to jest mogućnostima obnove naših sela, osobito onih najpustijih. Nakana je ovog teksta prenijeti tu raspravu čitaocima. Ipak, prije same rasprave valja dati nekoliko uvodnih objašnjenja.

Sjeverovac je banijsko selo s pedesetak kuća od kojih je samo petnaestak nastanjeno, a ostale su napuštene, trošne, ili im kroz krovišta đikljaju šljivine mladice.

Matko Marušić je profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i glavni urednik Croatian Medical Journala, jedinog domaćeg medicinskog časopisa s međunarodnim ugledom, za što gotovo isključivu zaslugu ima Marušić s krugom suradnika koje je okupio i odgojio.

Krš i znanstvo

Što se tiče knjige "Živjeti u župi Radobilji", cijela se dade sažeti u jednu rečenicu, baš kao u onom znanstvenofantastičnom romanu o kompjuteru-sažimaču koji može sažeti bilo kakav tekst na mjeru po želji. Nakon višestrukog usavršavanja uređaj je podvrgnut iznimno zahtjevnom, krajnjem testu: da tekst Biblije sažme u samo jednu rečenicu. U sažimač je učitana Biblija, proces sažimanja teksta je pokrenut, i nakon veoma dugotrajnog zujanja, iskakanja osigurača i uopće svih mogućih znakova krajnjeg naprezanja stroja, izbacio je rezultat, to jest bit Biblije u jednoj rečenici: "Tako je zato što ja tako kažem." Eto, isti bi taj rezultat sažimač iscijedio i iz Marušićeve knjige.

Ipak, znajući da ima zahtjevnijih i radoznalijih čitalaca, malo ću proširiti prikaz.

Knjigu "Živjeti u župi Radobilji" u izdanju Medicinske naklade iz Zagreba čine tekstovi objavljeni od 2000. do 2004. godine u "Radobilji", listu Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u omiškoj zagori. Kao cjelina, oni tvore plan razvitka župe Radobilje koju čini sedam zaselaka u kršu omiškog zaleđa.

Čitalac će se odmah začuditi kako jedna te ista osoba može istovremeno stvarati izvanredan međunarodni znanstveni časopis i cifrati tekstove za župni list u krškoj zabiti. Kad je prolista, ništa mu neće biti jasnije, a počne li je čitati, iznenadit će se koliko je nepitka i teška za praćenje misaonog toka autora iako je pisana s nakanom da bude lako razumljiva, kako sam autor veli, i neukima, siromašnima i nenadarenima.

Naime, u istim će rečenicama pronaći i izvrsne praktične prijedloge mjera za poticanje razvoja župe, kao i mistično-sentimentalan patos dostojan, recimo, člana biblijsko-molitvene zajednice "Marijina Legija". Kao što praktični prijedlozi odaju duboko razumijevanje funkcioniranja društvenog sustava i institucija, patetične vinjete odaju posvemašnje nerazumijevanje stvarne ljudske naravi i osjećajnosti.

Ovdje se, kako tumači Victor Klemperer u LTI (Lingua Tertii Imperii – Bilježnica filologa), ne radi o miješanju heterogenih stilskih elemenata, već o antitetičkom skakanju od učenog do priprostog tona, od hladne racionalnosti do dirljivosti muški zadržanih suza, od razboritosti do patosa Božjeg ratnika. Kritičkog čitaoca takav tekst pogađa kao neprestano mijenjanje toplog i hladnog tuša, od čega uopće ne uspijeva uhvatiti dah i teškom se mukom probija kroz štivo.

Nekritičan čitalac pratit će tekst neusporedivo lakše jer svrha takve prenapregnutosti i toplo-hladnog smjenjivanja osjećaja jest istisnuti mišljenje, ali i potisnuti izvornu osjećajnost, te proizvesti naprosto – slijeđenje. Tekst se, dakle, ne obraća ni mislećem niti čovjeku koji osjeća, već onome koji slijedi i izvršava. To jest: "Tako je zato što ja tako kažem."

PREPOROD PRAZNE SLAME
verzija za tisak