GRADOVI I GMAZOVI
Marina BARIČEVIĆ
20. veljače, 2008.

Svi derneci su na ulicama i trgovima, a kulturna zbivanja u zatvorenim i polupraznim prostorima za manjinu. Možda stoga, a možda i slučajno, bila sam sama na odabranoj vrijednoj izložbi – retrospektivi Hrvoja Šercara (1936.), koji je gotovo od samog starta pronašao svoj crtački rukopis, koji asocira na medijevalne ilustracije

verzija za tisak

U ne tako davnoj prošlosti još, teško je bilo naći dovoljno slobodnog vremena za razgledavanje svih dobrih izložbi, a eto danas ima čak vremena, a nema dobrih izložbi. Traže se kroz povećalo jer kultura u hrvatskoj tranziciji nije partnerica vlasti. A kako nevješt u demokraciji narod, i rezigniran u nemoći, ponajmanje treba istu, to nam je scena sve više zanatsko–folklorna po mjeri gazda, koji su u naše živote uvukli svoja sela i običaje. Najzornija pozornica te slike je središnji zagrebački trg u kojem se demonstrira ruralno pravo zabave, dok kolone nijemih građana prolaze…

Svi derneci su na ulicama i trgovima, a kulturna zbivanja u zatvorenim i polupraznim prostorima za manjinu. Možda stoga, a možda i slučajno bila sam sama na odabranoj vrijednoj izložbi – retrospektivi Hrvoja Šercara (1936.) u zagrebačkoj Galeriji "Prsten" Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Pecivo i čašica

Naime, već duže vrijeme svečanosti otvorenja takvih izložbi jedina su prilika za viđenje, provod, izlazak, potvrđivanje pripadanja, prijateljstva, dobrosusjedskih odnosa. Posebno još ako je dekor poneko pecivo ili čašica, onda privuku i dobro organizirane gradske homlese, klošare i željne topline jadnike. Tako izložbe u naše vrijeme, u svojoj naravi, projiciraju najmanje dvije zbilje – onu o kulturi koje baš i ne treba i onu gdje je kultura nasušna mrvica okrepe za beskućnike srcem ojačane Hrvatske. A u ostale dane trajanja izložbe vječni je mir uz tek ponekog zalutalog posjetitelja u čijoj duši tinja potreba za umjetnošću.

Osobna karta retrospektivne izložbe Hrvoja Šercara glasi: 300–injak izloženih radova nastalih od umjetnikovih početaka, 1958. godine, pa sve do danas. To su crteži, slike, ilustracije, pjesničko–grafičke mape, poštanske marke.

A umjetnikov mali životopis moguće je sažeti na činjenicu da je taj vječni apsolvent prava još prije pola stoljeća odabrao za usud života crtež s kojim u radosti i muci traje do danas. Potvrdu pravog odabira dobio je u druženju s profesorom Krstom Hegedušićem kao vanjski suradnik njegove Majstorske radionice. I vrlo zanimljiv biografski podatak da je Šercar od 1959. do umirovljenja, cijeli svoj radni vijek, bio na dužnosti urednika za ilustracije u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža" u Zagrebu. Kompliment za poslodavca i autora. I pojedinost još, mjerilom važnosti, crtu pod pola stoljeća Šercarova rada u prosudbenoj ulozi te umjetnosti, stavio je akademik Tonko Maroević, autor izložbe.

Pučke legende

Gotovo od samog starta pronašao je Šercar svoj crtački rukopis, koji asocira na medijevalne ilustracije. Varira od početka i nepromijenjene svoje simbole vlastitog crtačkog izvornika. Ponekad su to preobrazbe realnih gradova pa onda neke snovite slike bliske fantastici. Najčešće motivi gdje u zajedništvu skladno traju obično i čudesno, viđeno i zamišljeno. Sav taj Šercarov svijet iskrsava pod perom crteža duhovite emocionalnosti. Njegovi prizori naoko su naivni, a boljim iščitavanjem vidljiva je njihova namjerna promišljenost. To otkrivaju razne natruhe književnog, narativnog iz pučkih legendi u svakom crtežu.

Inventar koji autor koristi iz prebogate je riznice baštine: gradovi asocijativno nalikuju starim gravurama, životinje kao da smo već vidjeli kako vire iz starih cifranih inicijala. Uostalom, zbilja i nije inspiracija crteža. Ma koliko da su u središtu crteža gradovi, uglavnom Dalmacije, oni su - s karakterističnim trgom i crkvom - simbol povijesti iz koje Šercar crpi teme. Uz kamene gradove, tu su još - u nadrealnom panoptikumu - gmazovi, ptice, boškarini, neka čudovišta u ulozi bliske životinje, pa kosturi, kose, babe, pijetlovi vampiri s izraženim dvostrukim falusima…

Ni podloge na kojima crta nisu konvencionalne: od kože, papira, vreće do drvenog korita… Potrošena roba s recikliranom porukom o neprolaznosti. Sličnu projekciju namijenio je i gradovima čija povijesna patina osigurava njihovo trajanje. Stoga je i crtež kod Šercara čvrst, štoviše rudimentaran.

GRADOVI I GMAZOVI
verzija za tisak