Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
FARMA
7. svibnja, 2008.

verzija za tisak

Potpuno se slažem s upozorenjem Hrvatskog helsinškog odbora i njegova predsjednika Ive Banca upućenoga Vijeću za elektroničke medije i Novoj TV u kojemu stoji kako zbivanja u emisiji Farma potiču na nacionalnu mržnju, nasilje i neprihvatljiv odnos prema životinjama. Treba li ići dalje od upozorenja? Tražiti, a neki su već na tome putu, zabranu te emisije? Pa time velikom postotku Hrvata oduzeti uživanje u onoj ekipi potpunih bezveznjaka koji sebe vole nazivati selebritijima, a osim toga, zahtjev za zabranom nameće i pitanje što bismo u tom slučaju imali raditi s vrlo sličnom gomilom smeća koja se redovito emitira na svim hrvatskim televizijama, uključujući i onu javnu, državnu. Zabraniti? Ukinuti čitave emisije ili, unatoč protoku vremena, s ekrana maknuti one novinare i urednike koji bi i danas da budu meritum stvari, mada su koliko jučer prakticirali mnogo teži govor mržnje od onoga zbog kojega danas HHO upućuje primjedbe jednoj privatnoj televiziji. Jedna od takvih, urednica udarne političke emisije HTV–a, o tome je mnogo rekla u prigodnom intervjuu za sarajevske Dane, što ga Feral prenosi, ali to nipošto neće izazvati reakcije poput onih kakve izaziva Farma, mada je ta "novinarska forma" proizvela mnogo teže posljedice. Ne, nije se tu radilo o mučenju životinja na nekoj domaćoj farmi, nego o poniženju i stradanju, ljudskom i civilizacijskom, u tuđoj državi, u logorima za Bošnjake, sve u režiji naših domaćih, hrvatskih, farmera.

Ali možda bi zato Hrvatski helsinški odbor ili neka druga organizacija trebao reagirati, uputiti neku notu Vladi, zbog otvorenog vrijeđanja demokratskog dijela građanstva komemoracijom što ju je vrh HDZ–a upriličio jednom ratnom zločincu iz svojih redova, na desetu godišnjicu njegove smrti. Ili protestirati zbog otvorenog vrijeđanja svih onih bošnjačkih žrtava u Mostaru, ubijenih baš zbog hrvatskih aspiracija na Bosnu, a kojima se komemoracija odvija nekako istodobno s onom što ju je vrh HDZ-a upriličio Gojku Šušku, čovjeku najzaslužnijem za nasilnu dezintegraciju BiH, za otvaranje logora u Dretelju, Heliodromu, za masovna hapšenja, čak 12.000 civila u Mostaru, koji su se svi našli u logorima Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske kojima je iz Glavnog stana u Zagrebu rukovodio upravo Gojko Šušak. Mnoge od njih likvidirali su hrvatski junaci pod rukovodstvom Šuškovog miljenika Tute Naletilića koji služi svojih 25 godina robije upravo zbog ratnih zločina na području Mostara.
 
I dok se u Mostaru priprema dženaza na tamošnjem groblju, na zagrebački je Mirogoj stiglo visoko izaslanstvo vlade predvođeno Andrijom Hebrangom, tamo položilo vijence i s puno se nježnosti prisjetilo čovjeka koji je htio, ali mu, eto, zbog vražjih okolnosti, nije pošlo za rukom proširiti granice Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, dosanjati dakle san svoj, Tuđmanov i mnogih drugih iz današnjeg HDZ–a, stranke koja nikada nije priznala vlastiti zločin prema Bosni. Štoviše, okuražena valjda protokom vremena, nabusita jer joj se može i jer to omogućava stil vladanja prvog čovjeka stranke, Hrvatska demokratska zajednica opet je zagrebla pod kožu i na površinu izbacila svoj stari talog i prljavštinu. Naravno, po običaju misleći da je lukav, Ivo Sanader nije se pojavio na komemoraciji Šušku, jer da je bio spriječen, ali su u njegovo ime progovorili i Hebrang i njegova zamjenica Jadranka Kosor starim mantrama kako je baš Goja bio jedan od najzaslužnijih za stvaranje hrvatske države, te kako se HDZ uvijek ponosio time! Bravo! Samo ako je tako, zašto se Šušku nije došao pokloniti i Ivo Sanader, nego je u gadnu poziciju doveo svoje medijske poklonike koji sada nešto trkeljaju kako premijer, eto, nije došao jer bi tako dao "službeni pečat procesu koji da se već duže vrijeme odvija u HDZ-u" (misli komentator Jutarnjeg na povratak korijenima, Šušku i Tuđmanu), te da bi to "moglo donijeti neugodne konotacije njegovoj državničkoj poziciji". Ma vidi, molim te, kao da je HDZ neka demokratska stranka u kojoj Hebrang ili Kosor, onako slobodnomisleći, smiju izjavljivati, a kamoli još i raditi, nešto mimo ili čak protiv direktiva i stavova stranačkoga šefa i premijera.
 
Prije će biti da je riječ o stranačkoj odluci rehabilitacije Gojka Šuška, o nepodnošljivom vrijeđanju manjinske, demokratske Hrvatske, o pljuvanju na žrtve hrvatskih zločina u susjednoj državi, o umanjivanju zločina koncentracijskih logora što ih je u Bosni osmislio i otvorio baš strateg notorne Herceg Bosne, Gojko Šušak. Kada Hebrang, kao "izaslanik Vlade", stavlja cvijeće na grob toga Tuđmanovog inicijatora najtežih ratnih zločina, valja se zapitati gdje su to, u koji bezdušni prostor pamćenja, Sanader i ostali organizatori rehabilitacije Gojka Šuška potisnuli one strašne slike iz Dretelja, svjedočanstva iz logora Vojno... Valjda u isti onaj u kojega su čvrsto zabravili i činjenice o zločinima u Lori, Kulinama... sve krvavim ispostavama Šuškova Ministarstva obrane, koje je uz to bilo još i leglo svakovrsnog kriminala, čija je obavještajna služba, SIS, počinila i najveći broj zloupotreba ovlasti, difamiranjem i progonom vlastitih građana. Rehabilitirati takvog čovjeka, a ne vjerujem u tezu da je Sanader na to tek nevoljko pristao, kako bi tobože zadovoljio svoju desničarsku struju, znači javno legitimirati sam simbol zločina, korupcije, radikalnog nacionalizma...
 

verzija za tisak