Milan GAVROVIĆ
PREVO
FIŠKALNA POLITIKA
20. studenoga, 2003.

verzija za tisak

Dok su drugi ekonomisti provodili večeri u hotelskim lobijima, barovima ili ribljim restoranima, novinari su vidjeli dr. Željka Rohatinskog kako sam, podignuta ovratnika, luta Opatijom. Nakon dramatičnog izlaganja na godišnjem skupu hrvatskih ekonomista, on se morao osjećati kao neshvaćeni čovjek. Doduše, političari, kojima su, tko zna zašto, ekonomisti dopustili da njihov najvažniji stručni sastanak pretvore u još jednu predizbornu tribinu, reagirali su istog trenutka. HDZ-ov dr. Ivo Sanader počeo ga je neumjereno hvaliti, dok je SDP-ov Mato Crkvenac pokušao amortizirati važnost njegovih riječi, patronizirajući ga s “dragi Željko...”. Kao da je riječ o neiskusnom čovjeku, koji se malo zaletio, pa će mu stariji i mudriji kolega pomoći da se urazumi.

Pogriješili su obojica. Sanader, očito, uopće nije razumio Rohatinskog, ali mu se učinilo da on optužuje Račanovu Vladu zbog prevelikog inozemnog duga. Dakle, bravo Rohatinski! Poslije su mu, valjda, objasnili da ta priča zapravo govori o njemu, odnosno HDZ-u, pa Rohatinski ipak nije dospio na njegovu predizbornu zastavu. (Usput rečeno, jedina aktualna veza između hrvatske ekonomije i beletristike, na kojoj je Sanader doktorirao, prljavi su likovi novih bogataša iz Balzacove “Ljudske komedije”.) Crkvenac je, nasuprot tome, pokušao objasniti Rohatinskom da je koalicija s Ivicom Račanom na čelu morala zadužiti zemlju kako bi uklonila nelikvidnost (naslijeđenu od HDZ-a i Borislava Škegre) i provela obnovu i nužne reforme. Ali guverneru Narodne banke, “dragom Željku”, u ovom je trenutku bilo jedino važno da inozemni dugovi neće moći vraćati sami sebe. Da su potrošeni na svašta, samo ne na razvoj proizvodnje za izvoz.

verzija za tisak