Mile STOJIĆ
CAFÉ NOSTALGIJA
MOSTARINA ZA PAKAO
20. studenoga, 2003.

verzija za tisak

Posjet Mauthausenu. Prije nekoliko dana moja je kćerka, učenica završnog razreda jedne bečke gimnazije, bila u posjetu muzeju koncentracijskog logora Mauthausen, nacističkog mučilišta koje se nalazilo pokraj grada Linza u Gornjoj Austriji. Takve kolektivne ekskurzije obveza su svih osnovnih i srednjih škola, dio školskih programa u Alpskoj republici. Slično je i u Njemačkoj. S užasom mi je dijete pričalo o viđenom – paklene spavaonice, mračne hale, sablasne peći krematorija. U Mauthausenu, saznah od svoje kćeri (Maut - austr., cestarina, mostarina), nalaze se i tanke stepenice do kamenoloma (Todestreppe), sirat-ćuprija preko koje su zatvorenici prelazili tanku crtu između života i smrti.

Blizu pitoresknog gradića s baroknim katoličkim tornjevima, na samom ušću Ennsa u Dunav, Hitler je osnovao jedno od svojih prvih masovnih ubijališta. Za šest mračnih godina, od 1939. do 1945., ondje je bilo ulogoreno preko tri stotine tisuća ljudi, od kojih je stotinu dvadeset tisuća pobijeno. "Gledali smo film, potom nam je vodič objašnjavao razloge zbog kojih svaka generacija mora posjetiti ovo strašno mjesto. Fašizam u Europi, govorio nam je, nažalost, nije pobijeđen, on se ponovno javio na Balkanu na koncu prošlog stoljeća." Nisam znao u prvi mah što djetetu reći. "Od takvog smo te pakla tvoja majka i ja spasili bijegom", pomislio sam s užasavanjem, a ispred očiju su mi na trenutak zaigrale strašne slike logora smrti u Omarskoj, Keratermu, Manjači, Dretelju...

verzija za tisak