Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
"TU
21. travnja, 2005.

verzija za tisak

Nema toga što ne možeš ako se odazivaš na prezime Tuđman. Možeš davati mito i proći nekažnjeno (Nevenka), možeš imati vanbračno dijete i ne plaćati alimentaciju (Stjepan), možeš raseljavati čitave narode i umrijeti kao pozitivna povijesna činjenica (Franjo), možeš... nema što ne možeš!

Ako ti Tuđman i nije pravo, rođeno prezime, možeš ga uzeti kao nadimak i onda opet nema toga što ne možeš. Pogotovo ako si se u ono zlatno doba Tuđmanovih devedesetih vratio iz Australije ravno u Gospić, pa si u tom uništenom gradiću baš ti uspio svojim rukama i bistrim mozgom steći zavidno bogatstvo, dva građevinska poduzeća, betonaru, šljunčaru, asfaltnu bazu, hotel... I još ako si taj svoj hotel, stečen bistrim mozgom i vrijednim rukama, nazvao "Ante", a unutrašnjost mu ukrasio Antom Pavelićem i Franjom Tuđmanom, pa ti je hotel svečano otvorio Ante Đapić, pa još kao pravi hrvatski muž posjeduješ četvero djece. E, doista tko da ti zamjeri da nema toga što kao takav ne možeš. Ili ne smiješ. Pogotovo u crnoj rupi gospićkoj, u kojoj su svojedobno nestajali tvoji sugrađani srpske nacionalnosti, a likovi koji su u tome sudjelovali nikada nisu procesuirani, u crnoj rupi u kojoj je bilo normalno ubiti Milana Levara jer je htio svjedočiti o zločinima, u Gospiću za čije se bandere, u ime obrane ratnog zločinca Mirka Norca, tamošnji šef HDZ-a i potpredsjednik Sabora Darko Milinović vezivao lancima...

Tko ti išta može ako si ti tamo u stvari gazda Joso Mraović koji u svome hotelu pod Pavelićevim slikama ugošćuje znamenite hadezeove muževe, pa i kada te netko naivan zbog nasilničkog ponašanja prijavi policiji, ova opet ne poduzima ništa, jer redari su tvoji drugari, a tvoj je nadimak, ne bez vraga, baš Tuđman.

E ti policajci Josini vjerojatno su umirali od smijeha kada je Ilisha Jarrett, tamnoputa američka košarkašica i članica gospićkog tima, baš njima odlučila kazati da ju je "Tuđman" silovao, njihov Joso muškarčina jedna, grcali su od zadovoljstva Josini jarani, navikli zataškavati i mnogo gore zločine od jednog običnog silovanja. U koje, prema HTV-ovoj anketi, gospićke dame, možda njihove supruge, ionako sumnjaju, pa kažu: "Njena riječ protiv njegove!" Neće valjda neka tamo Amerikanka, još i crnkinja, samo tako optuživati njihova "Tuđmana", a i nema dokaza, ništa osim njene priče, njenih suza i konačno rezolutne odluke da što prije napusti Hrvatsku.

Dokaza, doista, baš kao i u stara Tuđmanova i "Tuđmanova" vremena, kada su ljudi preko noći odvođeni u smrt, kako bi se uspješno smanjio broj gospićkih Srba, nema, a nema ih zato jer je policija u crnoj rupi gospićkoj na uviđaj izašla čak 19 sati nakon događaja, potom je s užitkom ispisala gadljivi pornografski izvještaj, dala ga medijima s imenom i prezimenom silovane, zatajila dakako ime i prezime, a naročito nadimak silovatelja, kojega je pak privela tek 28 sati nakon njegovog odvratnog pohoda na američku košarkašicu smještenu u njegovom hotelu, pa ga odmah i pustila iz pritvora, jer to je bogamu ipak gazda Joso, a ne tamo neki Srbin ili crnac, pa se ovaj, baš u maniri svoga uzora čije je prezime uzeo za nadimak, obrušio na medije koje da će tužit jer su mu nanijeli "duševne boli", a on da je samo došao na vrata njene hotelske sobe i pokušao je poljubiti, tek onako prijateljski.

verzija za tisak