Petar LUKOVIĆ
PERO S ONOGA SVETA SLUŠAJ MLADIĆ 4. svibnja, 2006.
verzija za tisak
Sasvim prirodna, očekivana, politički
normalna i umirujuća vest da "premijer Srbije Vojislav Koštunica nije ispunio lično obećanje koje je dao Briselu
i Hagu da će se do kraja aprila Mladić naći
u Hagu", što prevedeno na starohrvatski znači da će pregovori oko
pridruživanja EU konačno biti prekinuti a Srbija ostavljena da bude crna rupa
na evropskoj mapi – u Beogradu nikog nije naročito uzbudila. A i zašto bi?
Pre svega, tek je drugi neradni dan
međunarodnog Praznika rada koji u Srbiji ima status crvenog slova u kalendaru:
neukusno je i podlo da ta ista Evropa koja, tobož, brine o ljudskim pravima, na
ovakav alarmantan način, opet obećavajući sankcije, ometa građane koji su
slavljenički pustili mozak na otavu, patriotski zakucani uverenjem da dr. Kalašnjikov zna šta radi, pa zar nas
njegov Cirkus od Vlade nije već "uveo u Evropu", kako to mesecima
grlo izgubiše uveravajući nas nekakvi Labusi,
Dinkići, Ilići, Stojkovići, sve uvaženi
ministar do uvaženog debila, vesela mafijaška ekipa kojoj je Srbija neiscrpni
izvor finansijske zajebancije.
Isti taj Koštunica koji se pre šest godina u predsedničkoj kampanji
predstavljao sloganom u obliku questiona: "Ko sme da vas pogleda u oči?",
danas, 2. maja 2006, kad se ispostavilo da je on neopevani lažov i mentalno
sitni prevarant koji bi s jednakim uspehom šibicario na ulici ili zavlačio Evropu
svojim ubedljivim zaklinjanjem da će se "otkloniti sve prepreke na putu
Srbije ka Evropi", jednostavno je propao u zemlju. Nema ga. Mogućnost da
se dr. Koštunica pridružio đeneralu Mladiću u njegovom manastirskom
skloništu gde zajedno pevaju patriotske pesme uz guslarske rifove – ne samo da
nije isključena već je uključena na nivo mentalne realnosti tako bliske dr. Kalašnjikovu: njemu je Mladić idol još iz onih slavnih dana
kad je dr. Voja, gacajući po blatu,
po ratnim obodima oko Sarajeva, rukom pokazivao gde su "srpske zemlje",
oduševljen narodom koji se "tako bori za slobodu", iz čega
dss-logikom proizilazi da od hapšenja Mladića
nema ništa.
Znalo se to i pre nego što je Koštunica slagao naivne Evropljane koje
je netko ubedio da je dr. Voja "pošten".
Tko u to nije hteo da poveruje mogao je da čuje ministra inozemnih poslova Vuka "Izgubljen u svemiru" Draškovića koji je negde u Evropi,
lobirajući za Koštunicu, izgovorio
glede uhićenja Mladića da će "prepreka
na putu ka Evropi biti ispunjena". Semantičko razrešenje ove spektakularne
diplomatske rečenice nije se svelo na mogućnost da "prepreka" (čitaj:
Mladić) bude "uklonjena", "sklonjena",
"pomerena", "dignuta u vazduh" ili, jednostavno, "eliminisana",
već da bude "ispunjena" kao da je u pitanju šuplji prostor koji se
puni betonom ili gipsom. Ovaj Draškovićev
jezički error posledica je rečnika kojim se Vlada Srbije odavno služi: Mladić je "prepreka", "smetnja",
"tehnički problem", "čir", "opterećenje", "teret",
"evropska ucena"; niko i nikad iz Vlade nije rekao da je Mladić optužen za nezapamćene ratne
zločine, da je u pitanju ekstremni nacionalista ili masovni ubica – već se pledira
na njegovu "vojničku čast" od koje nikad ništa nismo videli, jer Mladić nikad nije bio vojnik nego
egzekutor, srpski fašista, pomahnitali ubica, izaberite!
Nemoćan da se suprostavi muškobanjastom
mladićevskom šarmu, Koštunica – još
uvek romantično zagledan u rovove oko Sarajeva – nema puno manevarskog
prostora. Njegovi politički analitičari iz kruga Nove Srpske Fašističke Misli, "Politike"
i "(K)Nina", lako je pretpostaviti, danonoćno baratuju sledećim
verzijama.
VERZIJA
A: Koštuničino
dramatično tv-obraćanje srpskoj javnosti. Priznaje da je 30. aprila istekao rok
koji je sam postavio, ali optužuje Čedu
Jovanovića da ga je ovaj, u sadejstvu sa Latinkom Perović, sabotirao u evropskim institucijama i tako
uplašio Mladića koji se opet
izmigoljio. Poruka Evropi: da nam se, bezuslovno, rok za "ispunjenje
prepreke" pomeri do 2087. godine kako bismo na miru imali vremena da se
pripremimo za "proevropske integracije" kojima "od srca težimo".
VERZIJA
B: Vlada Srbije ćuti, ne izjašnjava se, nadajući se da će EU
propasti u roku od nekoliko dana, jer je "evidentno" da istina o
Srbiji polako ali sigurno prodire u evropske institucionalne pore. Kad se sam
od sebe sruši Haški Tribunal, nema potrebe da izručujemo Mladića čime će se Srbiji otvoriti svetski spektar trgovine i
investicija, kao najpoželjnijoj destinaciji za svakog ličnog prijatelja ministra
finansija Mlađana Dinkića.
verzija za tisak
________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved. |