SLUČAJ ROJNICA: DIREKTOR CENTRA "SIMON WIESENTHAL"
NANOVO JE PODSJETIO NA ČINJENICU DA HRVATSKA NIJE NI POKUŠALA ZATRAŽITI OD
ARGENTINE NJEZINA DRŽAVLJANINA, USTAŠKOG STOŽERNIKA IVU ROJNICU, OSUMNJIČENOG ZA
RATNI ZLOČIN U DUBROVNIKU
DON'T CRY FOR ME, CROATIA!
Igor LASIĆ
28. lipnja, 2006.
Ephraim Zuroff je u ime čuvene institucije za
pronalaženje i privođenje licu pravde ratnih zločinaca koji su sudjelovali u
holokaustu nad Židovima pripomenuo da pokretanje pravosudnog postupka nad
Rojnicom u Hrvatskoj onemogućavaju izvjesni njegovi "utjecajni prijatelji"
i da je za konačno rješenje slučaja "jedina prepreka politika". Imena,
pak, "utjecajnih prijatelja" Ive Rojnice u Hrvatskoj, valja za svaki
slučaj potražiti i među hrvatskim rimokatoličkim klerom, a konkretno u
splitsko-makarskoj nadbiskupiji čije svećenstvo ne krije privrženost Rojnici
verzija za tisak
Prošlog je tjedna direktor Centra "Simon
Wiesenthal" Ephraim Zuroff u
Zagrebu na Okruglom stolu Židovske zajednice nanovo podsjetio na činjenicu da
Hrvatska nije ni pokušala zatražiti od Argentine njezina državljanina Ivu Rojnicu, a kamoli da bi on već bio izručen
i uključen u sudski proces s optužbom da je tokom Drugog svjetskog rata kao
ustaški stožernik u Dubrovniku počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom.
Zuroff je u ime čuvene institucije
za pronalaženje i privođenje pravdi ratnih zločinaca koji su sudjelovali u holokaustu
nad Židovima, međutim, pripomenuo također da pokretanje pravosudnog postupka
nad Rojnicom u Hrvatskoj onemogućavaju
izvjesni njegovi "utjecajni prijatelji" i da je za konačno rješenje
slučaja "jedina prepreka politika".
Nije time rečeno doista ništa novo, ali je barem potvrđeno
kako hrvatska politika upletanja u pravosuđe ima svoj dugogodišnji neometan
kontinuitet. Prije tri godine tražili smo izjavu od državnog odvjetnika Mladena Bajića povodom neriješenog
zahtjeva predsjednika RH Stipe Mesića i
Ephraima Zuroffa otprije pet godina
da se Rojnicu napokon uzme u obzir.
Preliminarni, formalni Bajićev odgovor
Mesiću bio je da u prilogu Zuroffove prijave "nema dovoljno
materijala za opsežniju istragu". Ni dva ljeta nakon prijave, dakle, 2003.
godine, državni odvjetnik nije raspolagao širim fondom informacija, što znači
da dotad ništa nije ni bilo učinjeno.
Nakon posljednjeg Zuroffovog
istupa, ovih dana ponovno smo po istom poslu pisali Bajiću, i dobili odgovor nadležne županijske državne odvjetnice Višnje Lončar (iste koja je svojedobno
tražila zatvor za Feralove urednike Viktora Ivančića i Marinka Čulića zbog stavljanja Tuđmana
i Franca u istu rečenicu). Prema njezinu
dopisu, još uvijek traje "predistražni kazneni postupak", naime, "zbog
osnova sumnje da bi se u ponašanju imenovanog stjecali elementi kaznenog djela
ratnog zločina", itd. Ukratko prepričano s faxa, tri godine trebalo je
(županijskom) državnom odvjetništvu da zatraži pripadajuću dokumentaciju od
Hrvatskog državnog arhiva, kao i od Republike Argentine, zatim da se kod samoukog
istraživača ratnih zločina Alena Budaja
raspita o onome na što je o Rojnici
naletio istražujući dokumente o požeškom ustaškom zločincu Milanu Ašneru, pa još i da započne suradnju s historiografskim i
arhivskim ustanovama u Srbiji. Sveukupno pet godina za četiri predkoraka predistražnog
predpostupka.
O ustaškom stožerniku Ivi
Rojnici pisali smo u Feralu još
1993. godine i tada učinili puno više negoli je po svoj prilici moguće postići
danas napomenom da je ostarjeli emigrant jednom davno ipak počinio sasvim
evidentan zločin. Sve vrijeme smo ga i evidentirali već notornom uredbom s Rojničinim potpisom, o ograničenom
kretanju i poslovanju Židova i Srba, te obećanim "strogim kaznama" za
one koji budu kršili uredbu, a još su im kao bonus oduzeti svi
radio-prijemnici. Pisanje je otprve upalilo, tadašnji predsjednik RH Franjo Tuđman bio je zbog međunarodne
javnosti prinuđen povući već potpisane počasno-veleposlaničke vjerodajnice za Rojnicu u Argentini. Jasno, bivšem
ustaškom stožerniku nije ta vrla dužnost bila namijenjena bez mirnodopskih
zasluga. Nakon što je koncem rata pobjegao iz Jugoslavije, u tršćanskom zatvoru
glumeći luđaka što umišlja da je Ivan Krstitelj, Ivo Rojnica u Argentini se obogatio na vunenoj trikotaži, e da bi
dio zarade koje desetljeće kasnije donirao HDZ-u.
Orden Rojnici
Na znanje svima kojima potom nije bilo jasno je li Rojnica u Republici Hrvatskoj persona
grata ili non, Tuđman je zaslužnom
našijencu uručio Orden kneza Trpimira. Nesuđeni ambasador reagirao je na opoziv
s punim razumijevanjem, prokazujući "podzemlje" koje i na taj način,
eto, vrši politički pritisak na mladu hrvatsku državu. Državna kuća Narodne novine zauzvrat je 1994.
objavila knjigu Ive Rojnice "Susreti
i doživljaji" u kojoj se on implicite ograđuje od rasnih zakona prema
Židovima, a što ih je marljivo slijedio i po kojima su toliki ljudi proslijeđeni
u logor. U istoj knjizi, avaj, Rojnica naziva
Srbe "istočnjačkim smećem" i povodom izdanja kazuje u režimskoj Slobodnoj Dalmaciji da bi "ponovo
učinio sve kao 1941. godine". Bilježimo ga i 2000. godine, kada u državno
subvencioniranom Hrvatskom slovu
izjavljuje kako treba protjerati iz Hrvatske sve građane srpske nacionalnosti
koji su ovamo došli poslije Prvog svjetskog rata.
DON'T CRY FOR ME, CROATIA!
verzija za tisak
________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved. |