TAJNI NADZOR KAPITALA
Ivica ĐIKIĆ
19. srpnja, 2006.

Agilni obavještajac Karamarko u poslovnom se smislu nije zaustavio samo na tridesetpostotnom vlasništvu Doron neta, poduzeća što se bavi mjerenjem elektromagnetskog zračenja odašiljača VIPneta i T-Mobilea. Godine 2002. utemeljio je tvrtku Soboli koja se bavi pružanjem zaštitarskih usluga i sigurnosnim savjetovanjem. Karamarko u Soboliju ima dvadesetpostotni udio koji je – od stupanja na državnu dužnost – pohranjen u Odvjetničkom uredu Bukovac. Poslovima te tvrtke nedavno je pridružen i unosan ugovor s državnom naftnom tvrtkom INA-om

verzija za tisak

U tzv. društvenoj kronici jednog domaćeg tjednog lista – naime, na stranicama specijaliziranim za prikazivanje nasmiješene elite u svečanim prilikama – pojavila se prije tri tjedna zanimljiva fotografija s glamuroznog domjenka u organizaciji mobilnog operatera VIPneta: ramena su, za potrebe objektiva, primakli Boris Nemšić, direktor austrijske telekomunikacijske grupacije kojoj pripada rečeni VIPnet, i Tomislav Karamarko, dosadašnji ravnatelj Protuobavještajne agencije i, po mnogima, najozbiljniji kandidat za šefa novoosnovane Sigurnosno-obavještajne agencije.

Otkud Karamarko na partyju privatne telekomunikacijske tvrtke i čemu poziranje s direktorom te tvrtke? Što uopće šef tajne službe radi na takvom događaju i koji su ga interesi doveli na spomenuto glamurozno okupljanje?
 
Doveli su ga poslovni interesi koji, međutim, nemaju nikakve veze s nacionalnom sigurnošću, ali imaju itekakve veze s Karamarkovim privatnim biznisom. Šef tajne službe, naime, vlasnik je tridesetpostotnog udjela u poduzeću Doron net što se, među ostalim, bavi mjerenjem elektromagnetskog zračenja koje emitiraju odašiljači operatera u mobilnoj telefoniji: tvrtka je osnovana godine 2003., godinu dana pošto je Karamarko prestao biti predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a u jesen 2004., neposredno prije Karamarkova dolaska na mjesto ravnatelja POA-e, Doron net sklopio je - i u tome je tajna fotografiranja s Nemšićem! – višemilijunski ugovor s VIPnetom koji, kao i druge telekomunikacijske firme, ima zakonsku obavezu kontrolirati razinu elektromagnetskog zračenja svojih odašiljača diljem Hrvatske.
 
Pohranjeni udio
 
Šef POA-e na VIPnetovoj se svečanosti, dakle, pojavio u svojstvu poslovnoga partnera jednog moćnog telekomunikacijskog poduzeća, premda je svoj tridesetpostotni udio u Doron netu formalno prenio na zagrebački Odvjetnički ured Bukovac: činjenica da je udio dao na čuvanje odvjetnicima, Karamarka sigurno ne sprečava da lobira za poslovne interese tvrtke koju je osnovao, jer kad jednog dana prestane biti državni dužnosnik, nikako neće propustiti priliku da sudjeluje u podjeli profita koji Doron net marljivo ostvaruje u vrijeme njegova, Karamarkova, šefovanja tajnom službom. Stoga je sasvim logično i sasvim legitimno pomisliti da je i onaj posjet VIPnetovoj svečanosti iskorišten za prijateljski razgovor o produžetku ugovora: tko, uostalom, može odbiti poslovnu ponudu ravnatelja tajne službe, pogotovo ako se zna da u Hrvatskoj postoje samo dvije licencirane firme za mjerenje elektromagnetskog zračenja odašiljača – jedna je Doron net, a druga Končar–Institut za elektrotehniku. Ova pomisao bit će logična i legitimna sve dok Karamarko ne proda svoj – trenutačno pohranjeni – vlasnički udio, jer pohrana nije ništa doli odgoda konzumiranja vlasničkih prava i gomilajućeg profita do časa kad trenutačno "zamrznuti biznismen" konačno odleprša iz državne službe.
 
Poslovi s državom
 
No, Doron net nije se zaustavio samo na unosnom ugovoru s VIPnetom. Prema javno dostupnim podacima, firma čiji je Karamarko suvlasnik godine 2005. obavljala je mjerenje elektromagnetskog zračenja i za potrebe T-Mobilea, odnosno za potrebe studije koju je naručio taj mobilni operater iz sastava T-Coma, a koja je nosila naslov "Studija značaja korištenih izvora s obzirom na razine emitiranih elektromagnetskih polja": tu stvari poprimaju nešto dramatičnije razmjere, pošto je suvlasnik Doron neta Karamarko ravnatelj državne špijunske agencije, dok je T-Com tvrtka u kojoj država (još uvijek) ima značajan postotak vlasništva.
 
Prema Feralovim informacijama, plodonosna suradnja dvaju poduzeća nastavljena je i po izradi spomenute studije, jer – tko bi i zašto odbio poslovnu ponudu firme iza koje, to znaju svi koji trebaju znati, stoji šef tajne službe. Što će se, međutim, zbiti dobije li tajna služba jednog dana nalog da se pozabavi hipotetskim kriminalom u T-Comu? Hoće li u tom slučaju Karamarko biti lojalan državi koja mu daje petnaestak tisuća kuna mjesečno ili poslovnom partneru koji je njegovoj firmi dao višemilijunski posao?
 

TAJNI NADZOR KAPITALA
verzija za tisak