HOLOKAUST KAO VRIJEDNOST

18. listopada, 2002.

Društvo sposobno za život drži budnim znanje, svijest o sebi... I ako postoji odluka da crni praznik žalosti vezan uz holokaust bude neizostavni dio te svijesti, onda se ta odluka ne temelji na sućuti ili pokajanju, nego na živom vrednovanju: vrijednost je holokaust, jer je vodio putem neizmjerne patnje k neizmjernom znanju. I time se u njemu kriju neizmjerne etičke zalihe

verzija za tisak

Prije svega, dopustite mi da iskažem svoju zahvalnost za nagradu kojom ste odlikovali moje djelo. (...) Zahvaljujem vama koji ste ustanovili i u ovim promjenljivim vremenima očuvali ovu već zaista uglednu književnu nagradu.

Ali, nisam siguran kome bih mogao zahvaliti za to što je očuvana književnost, i uopće umjetnost. Nije to tako prirodna stvar kakvom je prikazuju svečani okviri neke dodjele književne nagrade. Kad započinjem pisati, polazim jedino od hipoteze zdravog razuma, a u našem vremenu - nabijenom ideološkim ludilom, kugom totalitarizma, kao i nemoći demokratskih snaga - ta činjenica jasno pokazuje da je opstanak književnosti i umjetnosti sve teži, a da je umjetnička situacija takoreći protuprirodna.

Smatram da je sve ovo bilo potrebno kazati na početku zbog toga da bismo tim više imali pred očima izuzetnost današnje prigode: književna nagrada, koja je na njemačkoj zemlji ustanovljena u svrhu boljeg međusobnog razumijevanja Europljana, dodijeljena je ovaj put djelu koje se kao feniks tamnih krila uzdiglo iz pepela njemačkih logora smrti. Spontano se, dakle, nameće pitanje: u kolikoj mjeri može poslužiti, koliko može pokrenuti bolje razumijevanje među Europljanima književno stvaranje temeljeno uglavnom na negativnom iskustvu našeg vremena, na doživljajnom krugu nazvanom holokaust?

HOLOKAUST KAO VRIJEDNOST
verzija za tisak