Interview



reklama

Registrirani korisnici:





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
Stranica obnovljena:
18. listopada, 2002.

IVO PETRINOVIĆ, AKADEMIK, O SVOJOJ NOVOJ KNJIZI "MILE BUDAK - PORTRET JEDNOG POLITIČARA"

MEFISTO IZ MRDUŠE DONJE��
Meri ŠTAJDUHAR
18. listopada, 2002.

U knjizi navodim europske primjere kojima nastojim dokazati da bi Budak bio osuđen u svakoj zemlji. Mislim čak da bi, primjerice, da je nakon Drugoga svjetskog rata bila samostalna hrvatska država, ali demokratska - u kojoj bi na vlasti bio recimo HSS - Budak i tada bio osuđen. Pitanje je samo da li je trebao biti osuđen baš na smrt. Ja sam smatrao da je to prestroga kazna

verzija za tisak

“Mile Budak – portret jednog političara” nova je knjiga akademika Ive Petrinovića. Riječ je o djelu koje je logičan i očekivan odgovor na višegodišnju poplavu knjiga, članaka, ocjena, procjena i dvojbenih administrativnih odluka kojima su se djelo i osobnost Mile Budaka najčešće svjesno simplificirali i pokušavali svesti samo na književni opus, dok se njegova jednako važna politička aktivnost prešućivala ili barem marginalizirala. Razgovor s Ivo Petrinovićem, politologom i povjesničarom u jednoj osobi, vođen je u Zagrebu, nakon nedavnog predstavljanja njegove knjige u Novinarskom domu.

- O Mili Budaku već je napisana cijela jedna knjižnica tekstova. Vi ste odabrali u posljednje vrijeme gotovo potisnuti aspekt njegove djelatnosti – politiku?

- Budaka se doista može proučavati na vrlo različite načine, ali vidi se jedna ličnost koja je razapeta, labilna, nesigurna, ambivalentna. Pazite – malo seljačko dijete s golemim ambicijama, kao da je izašao iz romana Vjenceslava Novaka; samo što se Mile Budak nije sam ubio, ubili su ga drugi, ali je sam kreirao svoju sudbinu. Pitali su me je li moja knjiga Budakova rehabilitacija ili napad na njega. Nije ni jedno ni drugo. Ona je samo pokušaj razumijevanja ponašanja jedne složene ličnosti u vrlo kontroverznom vremenu, kojem Budak očito nije bio dorastao. To je, uostalom, ocjena i cijele plejade visokih ustaških funkcionara koji su ostali živi i poslije pisali o njemu, na primjer Matije Kovačića, Branka Jelića, pa i Eugena Dide Kvaternika i njegova oca Slavka Kvaternika.

- U svojoj knjizi osobito naglašavate dva razdoblja Budakova života: u prvom ga određujete kao hrvatskoga nacionalista, dok je u drugome uvjereni ustaša, jedan od najaktivnijih ljudi u pokretu?

- Kad se promatra Budakov razvoj, vidi se da je on od najmlađih dana bio usmjeren prema pravaškoj ideologiji, da je bio izvorni starčevićanac. Iz njegovih ranih članaka, koje i citiram, recimo kada piše o odnosu prema Srbima, vrlo se lijepo vidi ta bliskost sa Starčevićem. Tada Budak o Srbima piše kao o ljudima druge vjere, ali koji pripadaju hrvatskom političkom narodu. No, za razliku od Starčevića, on smatra da postoje i oni Srbi koji se uvijek okreću prema Beogradu, prema Srbiji, i zaključuje da onima koji sebe smatraju Srbima, a ne žele biti politički Hrvati, treba omogućiti neku vrstu autonomije. Dakle, u toj fazi on zastupa čak stanovite liberalne stavove. Takvi se stavovi kod njega mogu zapaziti i u prvom razdoblju Kraljevine SHS. No, nakon bliže suradnje s Antom Pavelićem, on svoje političke stavove radikalizira. Naravno, ne samo zato, nego i stoga što je pravaški pokret u tadašnjem režimu bio izvrgnut velikoj represiji.

MEFISTO IZ MRDUŠE DONJE
verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2014 Feral Tribune. All rights reserved.

NASLOVNICA