Bora ĆOSIĆ
BERLIN APATRIDA ČAROBNJAK IZ OZNE 15. studenoga, 2002.
verzija za tisak
Kad Judy Garland, u filmu Čarobnjak iz Oza napokon, sa svojom svitom stigne pred vrata začaranog grada, dočeka je onde zastrašujući glas, koji bi imao biti glas gospodara ove nedostižne tvrđave. Kasnije se stvar razjasni kada jedno kuče razgrne neku zavesu a tamo se otkrije neugledni starčić koji ovu buku divovskog glasa proizvodi mehaničkim sredstvima.
Ima ljudi koje bivši diktator, sa svoje klupice u Den Haagu zasenjuje mnoštvom podataka, dok se za zločine u ratu, brani. Prosipa taj osorni subjekt brojke, imena, geografske punktove, datume i kojekakve druge podatke, a seljaci oko Kragujevca, pa čak i neke fine gospe po beogradskim ulicama, cvetaju od ove naknadne pameti, predsednikove, i njegovog nepomućenog stroja mozgovnog. Kao da u toj vrlo tvrdoj lobanji radi čitava mašinerija modernog ustroja, jedna kibernetska fabrika koja konstruiše nekakav kosmos od brojeva, naslova i naziva, pa onda neukom publikumu po Evropi ostaje samo da zija i blene u čudu pred tim prizorom. Tako nekako sam i ja, u svojoj osmoj godini, gledajući u predratnom beogradskom kinu “Kasina” Čarobnjaka iz Oza, drhtao pred onim glasom kada se za kulisama nepoznatog grada javio.
verzija za tisak
________________________________ Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved. |