STRANKINJA KAO SUDBINA��
Darko VUKOREPA
4. travnja, 2003.

Gdje god nastupala, uvijek se osjećam kao strankinja. Možda svaki glumac ima takav osjećaj, ali meni je u Australiji uvijek nedostajala Europa. Stoga mi je Medeja koju sam igrala u Beču, nekako bila u duši. No, taj osjećaj mi ne smeta, dapače, ta drukčija perspektiva vrlo mi je zanimljiva

verzija za tisak

"Moji roditelji potječu iz Dalmacije, no ja sam se rodila u Pleternici, nekoliko godina živjela u Iloku, a potom otišla u Australiju", priča svoju nesvakidašnju životnu i umjetničku priču Melita Jurišić, glumačka zvijezda bečkog teatra Schauspielhaus, u kojem je od 2001. odigrala vrlo zapažene uloge u predstavama "Medeja", "Dafke!!" i "Macbeth", a trenutačno igra u predstavi "Der Verlorene Atem" (Izgubljeni dah), koja govori o "Kafki u tri slike". Sve je te predstave na sceni Schauspielhausa režirao australski redatelj Barrie Kosky, koji je i glavni "krivac" što je Feralova sugovornica na neko vrijeme postala žiteljem austrijske metropole.

Melita Jurišić je do sada ostvarila sedamdesetak kazališnih uloga; u Australiji je osim u teatru igrala i u nizu TV-serijama i filmova, dobila je i lijepi broj nagrada, od kojih svakako valja izdvojiti uglednu nagradu međunarodnih filmskih kritičara na Venecijanskome filmskome festivalu, za ulogu u australskome filmu "The Tale of Ruby Rose"; hrvatska je, pak, javnost možda jedino pamti iz filma "Transatlantik" (1997.) redatelja Mladena Jurana.

- Kako je uopće došlo do vašeg odlaska u Australiju?

- U Australiji mi je živio djed, "did Jurišić", koji je pozvao moje roditelje da i oni okušaju sreću na tom dalekom kontinentu. Moji roditelji su onamo otišli kad sam ja imala deset mjeseci, a ja sam im se, s bakom, u Melbourneu pridružila nekoliko godina kasnije, kao četverogodišnjakinja. Moj otac je radio kao inženjer, a majka mi je bila krojačica.

STRANKINJA KAO SUDBINA
verzija za tisak