Ivo BANAC
PROTIV MOČVARE
SITWA NA VLASTI
4. travnja, 2003.

verzija za tisak

Najgore što se jednom društvu može dogoditi jest odsutnost prepoznatljiva izlaza iz nepodnošljiva stanja. Osamdesetih godina, kad su jugoslavenske krize i Miloševićeve prijetnje postale nesnosne, izlaz je bio u nezavisnosti i pluralizmu. Devedesetih godina, kad je Tuđmanov “pluralizam” pokazao sve svoje učinke, izlaz je bio u demokratskoj reformi. Danas to i nije tako jasno. Dominantni politički sloj – tuđmanovski i trećesiječanjski – toliko je kompromitiran da se čini kako izlaza nema. Očito je da se sustav mora rasformirati, ali nije jasno s kim i kako. S pravom se sumnja i u one koji su nekoć generirali ideje – stalež javnih mudraca iz (polu)disidentskih i intelektualnih krugova, čiji korifeji danas samo mašu iznemoglim rukama. Ne vjeruje im se, jer se ne vjeruje nikomu. Ne vjeruje se baš ni eurointegracijskim idejama, a i kako bi se – Irak je učinio svoje. Došlo je do novog populističkog trenutka...

Usporedbe radi, pogledajmo na situaciju u zemlji kojoj smo nekoć zavidjeli. Zar Poljska nije bila homogena, sa zavidnom disidentskom inteligencijom, zemlja Solidarnosti i Pape? U međuvremenu, disidentska se struktura nije održala, Wałęsa je danas gotovo zaboravljen, a zemljom vladaju bivši komunisti – međusobno posvađani predsjednik Kwaśniewski i premijer Miller. Najutjecajniji su tranzicijski tajkuni, kojima, kao i samoj Poljskoj, ne nedostaje i stanoviti patricijski nagovještaj. No, poljski se tajkuni, barem oni poput Lewa Rywina, za razliku od naših, bogate filmskom produkcijom. Tako je Rywin, uz niz prethodnih uspjeha s plejadom poljskih i inozemnih filmskih redatelja, bio producentom Oscarom ovjenčanog “Pijanista” Romana Polanskog. Ipak, takvi ga uzvišeni rezultati, po svemu sudeći, nisu spriječili u aktivnostima drukčijeg predznaka. Prošlog je ljeta pokušao iznuditi 17,5 milijuna dolara (da, upravo toliko!) od poznatog poljskog izdavača i nekadašnjeg najvažnijeg disidentskog lidera Adama Michnika, kako bi kod odgovarajućih političara – neki kažu kod premijera – ishodio promjenu zakona u korist Michnikova dnevnog lista Gazeta Wyborcza. Naime, Michnikova tvrtka Agora d.o.o., vlasnik Gazete, nije po zakonu mogla kupiti nacionalnu televizijsku tvrtku. To je Rywin želio “popraviti” uz mali novčani ulog. A televizija je svuda ulog – sama po sebi...

verzija za tisak