ŽMANJANA DICA PULSKOGA PUNKA
Tatjana GROMAČA
17. travnja, 2003.

Spuštamo se u podrum jednog od rijetkih punk-klubova u državi, duboko u grotlo, čisti underground, ionako sablasne građevine. Stage i cijela prostorija oko njega izgledaju vrlo uvjerljivo – poput legendarnog punk-kluba CBGB iz New Yorka, samo što ovdje nisu svirali “The Patty Smith Group” ili “Televsion”, ali su zato gostovala neka druga čuvena imena punk–hardcore povijesti

verzija za tisak

Subota je navečer, treba negdje izaći “u život”. Grad na obali ne nudi mnogo nadahnutijih sadržaja od gradova na kontinentu – sijaset votka-juice ili tuborg-partyja po umornim kafićima, nekoliko klubova s “disco” muzikom, zabačeni “barovi” poluintimističko–šmekerskog karaktera... Možda ipak kino? Ili konvencionalnija pizzerija? Čudni su putovi subotnji. Nas su odveli ne baš iza ogledala, ali svakako negdje iza – u golemo dvorište jedne još golemije, napuštene kasarne. Tamo se, iza improvizirane ograde od užadi i najlona, na betonu na kojem se presijava staklo razbijenih flaša, sjatilo neobično društvo.

- Nemam tremu jer ne znam što me čeka – kaže nam čuvar ovog samo prividno napuštenog objekta. Za sada sve djeluje normalno.

Ovaj uposlenik Sigurnosti Boljun večeras je prvi put na zadatku u bivšoj kasarni. Zatekli smo ga na službenom ulazu kako, ruku prebačenih na leđa, šetka lijevo–desno, dok oko njega promiču figure ne odveć standardiziranog izgleda, s biciklima prebačenim preko ramena. To su posjetitelji kluba Monte Paradiso u Puli, jednog od rijetkih punk-klubova u državi. Možda nisu jedini, ali su svakako najuporniji – iza njih je više od deset godina živog punk-života i rada koji je urodio i bogatim plodovima (termini koji ponešto odudaraju od standardizirane punk-terminologije, no međutim...)

ŽMANJANA DICA PULSKOGA PUNKA
verzija za tisak