Mirko KOVAČ
KOVAČNICA
PISCI IZ TU
29. kolovoza, 2003.

verzija za tisak

Čak i da smo htjeli praviti kakvu ozbiljnu grupu, u ondašnjim vremenima - prva je polovica šezdesetih godina - s takvim se “kadrovima” nije moglo bilo što učiniti a da to odmah ne postane sumnjivo, pa se o našim sastajanjima, obično u večernjim satima, u Pekićevu stanu, ponajčešće zborilo kao o “spiritističkim seansama” ili “šabatima”, a o nama kao vješcima ili pak Čifutima, premda je samo Filip David bio stopostotno Židov (Aškenaz po ocu, Sefard po majci), dočim je Kiš to bio napola, po ocu, a majka mu je bila Crnogorka. Jedan njegov ujak, Risto Dragićević, glasoviti je crnogorski povjesničar, studirao je u Beogradu i na Jagelonskom sveučilištu u Krakowu. Majka je pozitivna figura u svim Kišovim prozama, tu nema šale, niti “ironijske distance” – ona je sveta žena. Jednom mi je rekao da se u djetinjstvu znao tući do smrti ako bi mu netko opsovao majku, premda je to u Crnoj Gori bila rijetkost ili samo nešto kao izazov na megdan. Ondje je običaj psovati oca.

Kišov otac, kako je to Glavurtić nagađao, doista se do svoje trinaeste godine prezivao Kohn, a onda je uzeo tipično mađarsko Kish; zasigurno je želio asimilirati se, jer je rođen u zapadnoj Mađarskoj. Danilo Kiš je pak sve više tragao za svojim korijenima s očeve strane, pa se rado i mnogo više od Filipa Davida pozivao na svoje židovstvo, istina, kao osobnu nesreću, u heineovskom smislu (Familienunglück), a ne poradi karijere, što mu se često pripisivalo, jer znam kako je ismijavao te stereotipe o pederskoj i židovskoj internacionali koja garantira svjetski uspjeh. Jedan od Pekićevih korespondenata, Predrag Palavestra, teoretičar književnosti, ili “književni činovnik”, kako ga je Kiš zvao, uglađen i fini gospodin, ali kao i svi istočni Hercegovci srpski nacionalist, pisao je u svojoj knjizi “Jevrejski pisci u srpskoj književnosti" (Beograd, 1998.) pohvalno i dobro o Danilu Kišu, pa ipak nije odolio stereotipu da je njegov književni uspjeh došao zahvaljujući toj moćnoj internacionali: "Pisac čiji se život uobličio u više kultura, na više jezika i u više zemalja, polujevrejin kome su u pohodu ka slavi u svetskoj književnosti najviše pomogli moćni krugovi jevrejskih intelektualaca u Americi, Kiš je svoj identitet hteo da ostvari izvan srpstva...”

verzija za tisak