POMIRBA U HAAGU��
Drago HEDL
25. ožujka, 2004.

Goran Jelisić, “srpski Adolf”, osuđen na 40 godina zbog zločina nad Muslimanima, svjedočio je o karakteru Esada Landže, optuženog zbog zločina nad bosanskim Srbima. Oni su se sprijateljili od prvog dana i Jelisić je svjedočio o Landžinom karakteru, što je važno za odmjeravanje kazne. Na kraju svjedočenja rekao je kako su zatvorenici jedne večeri, poslije razgovora sa sutkinjom McDonalds, koja im je objasnila da Tribunal pridonosi uspostavljanju trajnog mira i povjerenja u regiji, zaključili: “Mi ovdje, između sebe, smo se pomirili, ali nas jako brine kako će oni naši tamo”

verzija za tisak

- Može li se iz činjenica da postoji vremenska podudarnost između prebacivanja Miloševića u Haag i podizanja optužnice protiv Gotovine, dolaska Šljivančanina u ICTY i dizanja optužnice protiv generala Bobetka, te početka beogradskog suđenja za zločin na Ovčari koji se poklopio s podizanjem optužnice protiv Čermaka i Markača - zaključiti da Haag vodi računa o ravnoteži i da ima brižljivo isplaniran tajming?

- Možda bi im trebalo malo više političkog senzibiliteta s obzirom na to s kim imaju posla. No, koincidencije su prenapuhane – Haag ima još 7-8 mjeseci da završi podizanje svih optužnica i tko zna s čim će sve to koincidirati. Istrage se vode godinama i ne zavisi uvijek ni od tužiteljstva kad će ih objaviti.

Skeptični Haag

- Nije li neobično da se u Haagu nalaze osobe u rasponu od sudskih stražara do nekadašnjih šefova država? Je li mreža Haaškog suda u početku bila puno gušća nego što je danas?

- O tome postoje i postajali su sukobi između sudaca i tužitelja. Goldston je nastupio s tzv. piramidalnom strategijom, da se krene od običnih vojnika i ljestvicama odgovornosti penje ka vrhu. Suci su od početka bili protiv toga i odmah su tražili krupne zvjerke, no Goldston je bio uporan. Za razliku od suđenja u Nürnbergu, gdje su postojali dokumenti, u ratu u bivšoj Jugoslaviji postoje samo žrtve. O čemu su one ili njihovi bližnji mogli govoriti? Samo o onima koji su ih neposredno maltretirali- stražaru u logoru, susjedu koji je nekog ubio, zapovjedniku neke manje jedinice. Žrtve nisu mogle govoriti tko je bio na vrhu lanca odgovornosti. To je bilo Goldstonovo objašnjenje. U međuvremenu, povučene su optužnice protiv desetina sitnih riba. Sad se ide samo na najodgovornije, pa u haaškom zatvoru imamo cijeli jedan generalštab svih vojski koje su se sukobljavale u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

POMIRBA U HAAGU
verzija za tisak