Interview



reklama

Registrirani korisnici:





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi

Tri x tri

Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film

Guštaonica

Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
Stranica obnovljena:
13. svibnja, 2004.

IVANA TENŽERA, SUPRUGA VESELKA TENŽERE, O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE USKRATILA HND-u DA ZA SVOJU NAGRADU KORISTI IME JEDNOG OD NAJVEĆIH HRVATSKIH NOVINARA

VESELKO SE KLONIO HND-a��
Goran BORKOVIĆ
13. svibnja, 2004.

Čovjek ima dovoljno problema i bez brige o nekakvim nagradama. Tako je bilo sve dok dobitnik nije postao Ivo Pukanić, kojeg slučajno znam i o kojem imam porazno mišljenje. Još je poraznije bilo iduće godine, kada je za nagradu nominiran Denis Kuljiš. A on Veselka nije mogao živog vidjeti! Godinu ili dvije prije toga u nekom intervjuu nazvao ga je polupismenim kretenom

verzija za tisak

Nakon gotovo deset godina natezanja, obitelj pokojnog Veselka Tenžere, jednog od najvećih hrvatskih novinara, uspjela je izboriti pobjedu. Premda ta riječ može zvučati preteško s obzirom da je riječ tek o jednoj novinarskoj nagradi, način na koji su Tenžere "prisilili" Hrvatsko novinarsko društvo da odustane od dodjeljivanja nagrade s imenom Veselka Tenžere, može se nazvati borbom. HND je, naime, bez pristanka obitelji, 1995. godine nagradu za najboljeg novinara nazvao imenom "Veselko Tenžera", da bi se od 2001. nagrada s tim imenom dodjeljivala za "unaprjeđenje novinarskog izraza". Tim povodom razgovarali smo s Ivanom Tenžerom, suprugom pokojnog Veselka.

Danasova nagrada imala je smisla

- Kao što je poznato, Veselko je bio novinar Vjesnika, ali je pisao i za tjednik Danas koji je jako volio. Četiri godine nakon njegove smrti, točnije 1989., urednik Danasa Mladen Maloča pokrenuo je inicijativu za dodjeljivanje nagrade nazvane po Veselku, za najboljeg novinara na području bivše Jugoslavije. Napravljen je pravilnik sa svim potrebnim kriterijima koje je dobitnik trebao ispuniti. Ta je nagrada prvi put dodijeljena 1990. godine beogradskom novinaru Bogdanu Tirnaniću. Redakcija Danasa se tada prema meni ponijela izuzetno korektno, poslali su mi pravilnik, pitali za dopuštenje i sve je prošlo u najboljem redu. Uostalom, bilo mi je drago zbog Veselka koji je Danas jako volio. Druge godine nagradu je dobio Miljenko Jergović. Mislim da nije potrebno posebno naglašavati što Jergović danas znači i koliko vrijedi hrvatskoj književnosti. Treću nagradu 1992. godine dobile su vaše kolege iz Ferala – Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović, o čemu su novine te godine najviše pisale. Budući da se kasnije Danas ugasio, nagrada se više nije dodjeljivala.

- Međutim, sredinom devedesetih HND "preuzima" ime i nagradu "Veselko Tenžera" daje najboljem novinaru. Je li vas netko iz Društva pitao za dopuštenje? Tajnik HND-a Mario Bošnjak ovih je dana rekao da je dobio vaš usmeni pristanak.

- Nisam vidjela njegovu izjavu, ali moram ga ispraviti jer nije kazao istinu. Bošnjak mi se javio 1995. godine da me obavijesti kako će se ta nagrada nazvati po Veselku. Prepotentno mi je rekao: "Ti se, naravno, slažeš", na što sam mu ja odgovorila da se uopće ne slažem s tom idejom, jer Veselko nije imao nikakve veze s tim ljudima. Štoviše, kazala sam mu doslovce da ne dolazi u obzir. Bio je više nego bezobrazan, jer ja, kao, ne razumijem koju čast mi je ukazao svojim prijedlogom, što me je još više učvrstilo u uskraćivanju suglasnosti HND-u.

Bahati Bošnjak

- Jedan od argumenata koji ste naveli jest činjenica da Veselko Tenžera nije bio član HND-a?

- Nikad nije bio član Društva. Nije znao niti tko je predsjednik HND-a, niti ga je to zanimalo. Njega su 1971. godine htjeli potjerati iz Društva, kao što su druge bacali van, ali su utvrdili da nije član. Nisu ga nikad zvali u članstvo, a i on je uvijek tjerao neku svoju liniju.

- Unatoč vašem neslaganju, nagrada je ipak dodijeljena?

- Tada sam imala dovoljno osobnih problema da bih odmah reagirala. Prvi dobitnik je bio Dražen Vukov Colić, nakon njega nagradu je dobila Jelena Lovrić. Nazvala sam Bošnjaka i prijateljski mu rekla da ta nagrada nema smisla i da sam protiv nje. Sve što sam željela jest da se izbriše Veselkovo ime, ali je Bošnjak opet bio bahat i bezobrazan. Redali su se dobitnici, a meni se sve više cijela ta priča činila bijednom. Čovjek ima dovoljno problema i bez brige o nekakvim nagradama. Tako je bilo sve dok dobitnik nije postao Ivo Pukanić, kojeg slučajno znam i o kojem imam porazno mišljenje. Još je poraznije bilo iduće godine, kada je za nagradu nominiran Denis Kuljiš. Na njemu je puklo. Angažirala sam advokata koji je pravno uobličio tužbu i poslao je HND-u. Tek kad su shvatili da sam uistinu odlučila pokrenuti spor, povukli su Veselkovo ime s nagrade za najboljeg novinara.

- Nagrada je, međutim, tek preimenovana. Nije se više dodjeljivala za najboljeg novinara, nego za unaprjeđivanje novinarskog izraza.

- Do te je promjene došlo pod prijetnjom tužbe. Nekako sam prešla preko toga i nisam reagirala, ali mi se na kraju sve smučilo i 14. travnja ove godine uputila sam pismo HND-u s jasnim upozorenjem da u roku od tjedan dana odustanu od imena nagrade ili definitivno dižem tužbu. Oni su, međutim, mislili da će nekako izgladiti stvar kao što je bilo dosad. Predsjednik HND-a Dragutin Lučić, inače drag i simpatičan čovjek, molio me je da nagrada ostane još ovu godinu, što ja, nakon svega, nisam mogla prihvatiti. Posebno me razočarala njegova izjava da je HND mogao s pravne strane zadržati nagradu, ali da zbog Veselka nisu htjeli tjerati mak na konac, što nikako ne može biti točno. Ne može se netko tek tako sjetiti i koristiti tuđe ime. Ne ide to tako! Veselko je bio dio Danasa i bilo je prirodno da se nagrada nazove po njemu. Ali s HND-om nije imao nikakve veze, kao ni s Kulturnim informativnim centrom, čiji me je bivši ravnatelj Zvonimir Lisinski tražio dozvolu da se KIC nazove imenom Veselko Tenžera. Rekla sam da će KIC uvijek biti KIC i da takve stvari ne treba raditi na silu. I on je znao da se imenovanje mora pravno srediti i da se mora dobiti privola obitelji. Ako je on znao, ne mogu vjerovati da jedno novinarsko društvo to ne zna i da se ja zbog toga punih osam godina moram s njima natezati.

Apsurd s Kuljišem

- Vaš je osnovni prigovor nedostatak kriterija za dodjelu nagrade?

- Nagrade Danasa su imale smisla. Ti su ljudi znali što rade i bili su jako korektni, što se moglo vidjeti i po izgledu same nagrade. Za razliku od HND-a i onog reljefa koji oni dijele, a koji sam, sasvim slučajno, vidjela kod Dražena Vukova Colića. Da vam ispričam o kakvom je apsurdu riječ. Kad je nagradu dobio Denis Latin, bio je nominiran i Kuljiš. A on Veselka nije mogao živog vidjeti! Godinu ili dvije prije toga u nekom intervjuu nazvao ga je polupismenim kretenom. Pitala sam Bošnjaka zar to nije dovoljno. Imaš za kandidata Kuljiša koji prezire Tenžeru. Uostalom, zašto bi ga cijenio? Ima pravo na svoje mišljenje. Zato sam upozorila Bošnjaka da je to što radi potpuno besmisleno, jer je Kuljiš mogao dobiti nagradu nazvanu po čovjeku do kojeg uopće ne drži.

VESELKO SE KLONIO HND-a
verzija za tisak

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.

NASLOVNICA