BORDEL MUZA
Nikola VISKOVIĆ
20. svibnja, 2004.

"Claude le Petit je imao nesreću da živi u vrijeme pojačanih progona libertinske književnosti pod Colbertom. Uhapšen je 1662., po otkriću Bordela muza u tiskari, i u najkraćem postupku osuđen, u svojoj 24. godini, na odsijecanje desne ruke i javno spaljivanje...", reče Danilo Kiš.
"Grozno! Toliko su opasne knjige!" - prošapće Marija Čudina

verzija za tisak

Smjestivši se u Majestiku, sutradan su šetali gradom, razgledali zbirke Narodnog muzeja i vidjeli dvije rijeke sa snježnog Kalemegdana, a u šest poslijepodne našli se u Maderi s Marijom Čudinom, Danilom Kišom i Leonidom Šejkom. Tamo je Marija veselo rememorirala onu splitsku večer o androginu i životinjskoj ljubavi, Šejka lakonski rekao gostu nešto o slikarskom ogledalu i skladištu, a Kiš se raspitivao o Andreinom doktoratu o erotici i o izdavačkim projektima Jean-Jacquesa Pauverta. Potom je petorka krenula u Skadarliju, u Tri šešira, svi gladni domaćih specijaliteta – tople proje i kajmaka, šljivovice i rakije manastirke, od koje se Firentinac zagrcnuo, pa kisele čorbe u keramičkoj zdjeli, sarmica u zelju s kiselim mlijekom, brizli, dimljenih vešalica i ražnjića s narezanim crvenim lukom i pečenim paprikama u ulju, s lepinjama i s Prokupcem, te na kraju orasnica, suhe pite s orasima i tufahija. Andrea se šalio pred tolikim erotičnim začinima i slasticama od oraha, a Danilo spominjao i druga stvarno ili umišljeno afrodizijačna jela, od kojih su se gosta najviše dojmila, no te večeri toga nije bilo, veprova jajca zvana "beli bubrezi".

Kad na očišćenom stolu ostade samo vino, Danilo izloži rukopis svoga prijevoda erotske poezije Bordel muza, koji će u Zagrebu objaviti Slavko Goldstein, i Andrea ga stane listati, prateći čitanje ponekim francuskim stihovima Molineta, Marota, Ronsarda, Jodellea, Maynarda, Verlainea i drugih koje je nosio u pamćenju. Odmah je bilo jasno koliko su Kišove izvedbe dobre, jednako vjerne pjesničkim slikama i dosjetljive u rimama. Jedino je šteta, primijeti Andrea, što od dvije najjače erotske poetike Europe, francuske i talijanske, ta antologija zahvaća samo prvu. "Koliko bi ovaj sjajan izbor bio potpuniji i razumljiviji da ima nešto od Aretinovih Sonetti lussuriosi, od epigrama iz Hermaphroditusa Antonija Beccadellija i od razuzdanih stihova Giorgija Baffa!"

Danilo je znao za Sonetti lussuriosi i za Baffa, ovoga posljednjeg uglavnom po Apollinaireovim pohvalama, no talijanska strana se morala ispustiti, objasni on, i zbog jezičnih teškoća i zbog velike neravnoteže francuske i talijanske erotske poetike. I Andrea se lako složi da je Italija imala samo veliku renesansnu književnu erotiku, dok francuska književna erotika cvate neprekidno od trubadura do naših dana.

Onda šarmer Danilo pokloni ljepookoj Riti tekst Marotove pjesme Lepim sisama iz svoje radionice, što Marija iz vinskih visina označi bokačovski posve zasluženom posvetom i nadahnuto pročita:

"Jedre sise od jajeta belje,
Sise od belog satena želje,
Sise da postide ružu u cvetu,
Sise lepše od svega na svetu...
...
Sise što s rujnim vrškom niču,
Sise što se nikad ne miču,
Ni da dođu ni da odu,
Ni u trku nit u hodu...
...
Kad vas vidi, čoveku povuku
Želje potekle iz ruku
Da vas pipa, da vas valja..."

Taj čuveni blason, Blason du beau Téton, objasni Andrea, Clément Marot je poslao svojim prijateljima 1535. iz Ferrare, s jednog od njegovih izgnanstava, i to je odmah izazvalo pravo pjesničko nadmetanje u stihoslavljenju ženskog tijela. Tako je već sljedeće godine izašlo prvo izdanje zajedničke zbirke od 21 pjesme pod naslovom Blasons anatomiques du corps fémenin, a 1543. i prošireno izdanje sa 68 blasona. U tom drugom izdanju pjesnički kolektiv nije udovoljio preporuci jezično suzdržanog Marota da "govorimo samo o dijelovima tijela koja možemo bez stida gledati, jer čemu unositi svjetlost u ono što se po prirodi skriva?", pa su tu uvršteni i Cul od ženevskog pastora Eustorga de Beaulieua i Con od Guillaumea Bochatela.

Od ove druge pjesme, koje nema u Kišovom izboru, Andrea na mjestu prevede nešto i na salveti napiše Mariji:

"Mala bucmasta, pičkica jedra,
Pičica malena ko hrt hrabra,
Više od lava za boj spremna.
Spretna i za lude igre voljna
Više od majmuna i od mačeta,
Pikica sva krznena i vragolasta."

Marija uzvrati s nekoliko svojih stihova o cibetki, uz opasku da ostaje u temi, jer je cibetka nedvojbeno vrlo erotična beštija. A kad Rita objavi da to može biti poklon za prekjučerašnji Andrein rođendan, svi kucnu za dugi život erotologa i Leonid mu počne crtati na kutiji cigareta jedan izbor figura iz svojih skladišta.

"Danilo, recite ovom dragom društvu", predloži nenadani slavljenik, "odakle lijepi naslov Bordel muza ove antologije..."

"Od jedne pjesme iz samog izbora."

"Znam", Marija će, "pričao si meni i Olji Ivanjicki, i zašto je naslov ne samo lijep, nego i tužan!"

"Ja ne znam", klikne Rita, već nošena vrtuljkom nenaviklosti na kapljicu, "pričajte..., i zašto bi to bio tužan naslov?"

"To je naslov jedne pjesme Claudea le Petita", pokaže Danilo te stihove i pročita:

"Dvorjani Prijapa, Bacchusa i svih bogova,
Krepki oružnici stražarenja noćnih,
Prečasni jebači nepresušnih muda moćnih...

Dođite svi u ovaj bordel muza bluda...

BORDEL MUZA
verzija za tisak