ŽELIM SKINUTI LJAGU SA SVOGA IMENA
Vladimir MATIJANIĆ
18. svibnja, 2006.

Mirko Graorac traži obnovu postupka uvjeren da je osuđen potpuno nevin. Svjedoci optužbe, okupljeni oko Vlade Ugrina, osobe iz splitskog obavještajnog miljea, tvrdili su da je Graorac bio zapovjednik vanjske straže u Manjači: no, u podacima bosanskohercegovačkih istražnih organa i Saveza logoraša uopće nema Graorčeva imena. Uz to, Feralova ekipa svjedočila je Graorčevu sastanku s izvjesnim Dulom koji je čitav rat proveo u Manjači i koji Graorca uopće ne poznaje

Prema pouzdanim informacijama, postupak Mirku Graorcu, koji je na splitskom Županijskom sudu osuđen za ratni zločin na Manjači, zloglasnom ratnom logoru bosanskih Srba, uskoro će, vjerojatno, biti obnovljen. Tako će hrvatsko pravosuđe dobiti priliku da u trećem pokušaju otkloni čitav niz pogrešaka koje su se nagomilale u prethodna dva suđenja Graorcu, pogrešaka na temelju kojih se može zaključiti kako ni svjedoci optužbe nisu dali nedvosmisleni opis Graorca za njegova navodnog boravka u Manjači, ali i kako sudskim vijećima pod predsjedanjem Josipa Čule i Spomenke Tonković na suđenju Graorcu nije bilo na umu samo utvrđivanje istine. Pod optužbom da je kao zapovjednik vanjske straže Manjače sudjelovao u mučenju zatvorenika, te u ubojstvu sedmorice prijedorskih Bošnjaka, Čule ga je osudio na 20 godina zatvora, a nakon što je Vrhovni sud ukinuo presudu, u ponovljenom postupku sutkinja Tonković odrezala mu je 15 godina, s tim da je Spomenka Tonković, prema mnogim promatračima, postupak vodila znatno korektnije. I s tim da je Čule u međuvremenu promaknut u desnu ruku glavnog državnog odvjetnika.

Regionalna suradnja
 
Naime, suradnja regionalnih pravosuđa omogućila je uvid u neke nove materijale, a upravo ovih dana u Banja Luci zahuktavaju se procesi za zločine u Manjači. Uz to, Hrvatska je zatražila od Bosne i Hercegovine sve podatke o ovome slučaju. Kada oni stignu, znat će se naredni potezi.
 
Graorac živi u selu Bajinci, nekih četrdeset kilometara od Banja Luke i osamdesetak kilometara od Manjače, nakon što je u travnju 2003. godine iz Lepoglave prebačen na izdržavanje kazne u Republiku Srpsku. U zatvoru nadomak Banja Luke proveo je oko osam mjeseci, nakon čega mu je, negdje krajem 2003. godine, nakon smrti supruge Marije, kazna preinačena u uvjetnu. Dane prekraćuje obilaskom liječnika, prebrajanjem ozljeda zadobivenih u labirintu hrvatske pravne države - od premlaćivanja po splitskim kazamatima osušio mu se desni bubreg. I čekanjem da se postupak ponovno pokrene i da pravomoćna presuda splitskog Županijskog suda, kojom je zaradio 15 godina zatvora, postane stvar prošlosti... Stan u Splitu njegova djeca su prodala, mirovina mu jedno vrijeme uopće nije stizala, dok je bio u zatvoru pokojna supruga uspjela je ishoditi isplatu nekih zaostataka, ni sam nije siguran prima li danas puni iznos i koliko je uopće zaostataka dobio.
 
"Nadam se da će se taj postupak obnoviti i da će se skinuti ljaga s moga imena. Meni ne treba ništa drugo, nego skidanje sramote, jer ja sam potpuno čist, nemam nikakve veze s ratom, ni s Manjačom", veli nam Graorac, dok sjedimo u njegovoj kući. "Sad mi u evidenciji piše da sam kažnjavan, a nikad ništa protiv zakona nisam uradio."
 
Graorčeve tvrdnje dobile su tokom boravka Feralove ekipe u Banja Luci i okolici, gotovo pa neočekivanu potvrdu: naime, Graorca smo zamolili da s nama krene prema Manjači, gdje smo namjeravali napraviti reportažu. Kada smo došli, iz barake u kojoj je nekada bilo logorsko zapovjedništvo, izašao je izvjesni Dule koji je tu proveo čitav rat. Iz njihova razgovora lako se dalo zaključiti da se Graorac i Dule nikad u životu nisu vidjeli.
 
Obimna dokumentacija
 
Osim toga, Graorac raspolaže i zaista obimnom dokumentacijom prikupljenom s raznih strana koja, bez iznimke, potvrđuje da ga baš nijedna ustanova ne dovodi u vezu s Manjačom. Tako, primjerice, ni bosanskohercegovačka Državna komisija za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima, ni Udruženje logoraša BiH nemaju nikakvih saznanja da je Graorac bio u Manjači. Tu su zatim izjave bivših logoraša Vahidina Hasančevića, Almira Husakovića, Muhameda Hurtića i Selima Kadrića da Graorca nikada nisu vidjeli u Manjači. Identične izjave dali su i Dane Lukajić, časnik Vojske Republike Srpske zadužen za sigurnost u Manjači, te Davorko Ačić, negdašnji vanjski stražar u Manjači. Tu je konačno i uvjerenje banjalučkog Sekretarijata obrane da Graorac uopće nije u njegovoj evidenciji još od 1964. godine...