PISTA VELOG MISTA
Mirko PETRIĆ
20. veljače, 2008.

Tko je, u ime Grada, to jest u ime investitora, bio zadužen za komunikaciju ocjenjivačkog suda s autorima na natječaju prvonagrađenog idejnog rješenja? I je li te komunikacije uopće bilo? Tek bi odgovori na ova pitanja mogli pomoći, rasvjetljavanju pitanja o realizatoru "autorskog djela", ili - ako uobičajena procedura nije poštovana - "nedjela" koje je osvanulo na splitskoj Rivi. Pri čemu se ovdje, da ne bude zabune, uopće ne misli na arhitektonski dio projekta, nego na neodgovorno i klijentelističko poigravanje samom idejom autorstva

Nategnut odnos splitske gradske uprave i lokalnih građanskih inicijativa nastavlja se odvijati na dva razboja. S jedne strane, bitke se vode oko "izmjena i dopuna GUP-a", kojima je Poglavarstvo posve neproceduralno i bez javnog uvida pokušalo osigurati komercijalnu gradnju na za to neprimjerenim lokacijama, ne hajući uopće za prometni kaos koji bi takva rješenja izazvala, a usput ostavljajući građane bez javnog prostora i javnih sadržaja.

S druge strane, nisu dovršene rasprave o preuređenju splitske Rive, koja je izazvala manje-više nepodijeljenu osudu građanstva, a čak i da te osude nije bilo, o neprimjerenosti izvedenog rješenja govore podaci o masivnom padu ugostiteljskog prometa (sada je tek na 20 posto od nekadašnjega), ali i šetačkih prolaza tim nekad vrlo popularnim prostorom javnog okupljanja. Od preuređenja, Riva uglavnom zjapi prazna, a građani je obilaze u prilično širokom luku ne samo kad pada kiša i kad postoji opasnost da se na skliskim betonskim pločama padne ili ugane noga.

U posljednje vrijeme, dvije se spomenute rasprave ipak sve više dodiruju: prema javnim istupima njegovih čelnika, stječe se dojam da Grad nastoji "izaći u susret" zahtjevima građana. U tom se smislu, primjerice, gradonačelnik Kuret obratio prosvjednicima pred Banovinom, kad se spustio među njih i objavio da su "izmjene i dopune GUP-a" skinute s dnevnog reda sjednice koja je bila u toku, zaboravivši doduše napomenuti da je to učinjeno prvenstveno zbog izostanka suglasnosti Ministarstva na njihovo neproceduralno usvajanje.

U međuvremenu je dio planiranih "izmjena i dopuna" vraćen na javni uvid, pa Poglavarstvo stvara dojam "izlaska u susret građanima" na drugom planu. S Rivom je građanstvo očigledno nezadovoljno, interes građanskih inicijativa za tu temu i dalje neprijeporan, a dodatna je povoljnost da se u tom slučaju može učiniti sve, a da se na koncu zapravo ne učini gotovo ništa.

Zelena akcija

Valja, doduše pričekati i vidjeti kakve će odluke i preporuke donijeti radna skupina koju je imenovalo Poglavarstvo, a koja bi se trebala pozabaviti eventualnim izmjenama postojećeg stanja na Rivi. Rad skupine, koja se dosad sastala jednom, nije otvoren za javnost, ali izjava njezina člana Lovre Rumore, predstavnika "Zelenih Dalmacije", ukazuje na to da gornja procjena o intenciji minimiziranja mogućih promjena postojećeg projekta u najmanju ruku nije posve pogrešna.

Rumora je, naime, još prije početka zasjedanja radne skupine, za novine izjavio da će "velik problem" pri pokušaju bilo kakvih izmjena postojećeg stanja biti "činjenica što je Riva autorski rad, pa ne znam koliko se daleko može ići u mijenjanju njihova projekta". U slučaju da se pokaže da su radikalne izmjene "doista nužne", nastavio je Rumora, "treba potegnuti i pitanje odgovornosti onih koji su takav rad izabrali kao najbolji".

U svega deset redaka u vrlo uskom novinskom stupcu, Rumora je zapravo iznio bit onoga što bi se u skoroj budućnosti moglo kristalizirati kao pozicija Grada u cijeloj raspravi: pokušali smo, odgovorili smo na zahtjeve građana, ali kako poštujemo proceduru i dobre običaje arhitektonske struke ili bilo kakve kreativne djelatnosti, ne možemo zadirati u nešto što je autorsko rješenje. A budući da je tako, odgovornost treba potražiti kod onih koji su to rješenje odabrali: drugim riječima, kriv je ocjenjivački sud, a Grad više-manje pere ruke od svega. On je, kako i dolikuje, tek omogućio da se obavi procedura odabira arhitektonskog rješenja i onda bespogovorno proveo u djelo ono o čemu je odlučila struka.

Dobro zvuči, ali vrlo je daleko od istine. Dapače, ona je upravo suprotna. No, prije nego što objasnimo zašto je tako, vratimo se izjavi Lovre Rumore i najprije konstatirajmo bliskost stavova koje zastupa onome što se čuje u krugovima arhitekata bliskih Poglavarstvu i stranci na vlasti u gradu Splitu (HDZ).