KUĆA BEZ GRANICA SKANDAL U DUBROVNIKU: DUBRAVKA ŠUICA, GRADONAČELNICA I ISTAKNUTA HDZ-ovka, ŽIVI U BESPRAVNO PODIGNUTOJ OBITELJSKOJ KUĆI

KUĆA BEZ GRANICA
Luko BRAILO
3. ožujka, 2005.

Na parceli Stijepe i Dubravke Šuice, moglo se graditi do najviše 125 metara četvornih, i to stambeni dio i garaža, uz maksimalnu izgrađenost parcele do 40 posto. Međutim, Šuice su izgradili jedinstveni objekt koji se sastoji od podruma (82,05 metara četvornih), prizemlja (144,11), kata (148,02) i potkrovlja od 132,03 metra četvorna. Ukupna bruto razvijena površina zatvorenih prostora objekta iznosi 506,20 metara četvornih, dok neto površina obuhvaća 327,99 metara četvornih, pa je obitelj Šuica debelo premašila gabarite iz dozvole. Uz to, postotak izgrađenosti parcele, umjesto dopuštenih 40, prelazi 80 posto

Optimistički najavljujući kako će joj na predstojećim lokalnim izborima birači iznova pokloniti povjerenje, aktualna se dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica (HDZ) pozvala na natpis u palači Sponza koji kaže: "Naši utezi ne varaju, dok mjerim robu, mene mjeri samo Bog." Stoga čvrsto vjeruje da će glasači "pravedno izmjeriti" što ona radi za Grad. Ne ulazeći u analizu rada aktualne Šuičine uprave, jer će to ipak u konačnici "izmjeriti" birači, ipak je vrlo upitno može li "mama Šuja", kako je dio Dubrovčana naziva, lako izricati velike riječi i tek tako se pozivati na slavne pretke i Svevišnjega. A pritom iza uhu ugodne dužnosničko-političke retorike uporno skrivati, recimo, vlastite ovozemaljske graditeljsko-urbanističke nepodopštine kakve je izvela zajedno sa suprugom Stijepom prilikom gradnje njihove obiteljske kuće na Pločama.

Puke glasine

Kuća obitelji Šuica već godinama izaziva pažnju javnosti, jer se o tom objektu stalno šuška kao o "bespravnoj građevini", što je gradonačelnica energično otklanjala nazivajući te priče pukim glasinama i neutemeljenim oporbenim podmetanjima njoj i HDZ-u. Istodobno s tim pričama "mama Šuja" se predstavlja zaštitnicom raguzejskog graditeljskog naslijeđa javno tražeći da se "svaki građanin i svaki investitor pridržava prostornoplanskih dokumenata na način da se očuva tisućljetni dubrovački sklad kamena i prirode".

Ali, što bi se narodnim jezikom reklo, "tjerajući lisicu, istjerala je vuka", budući da gradnja njezine obiteljske kuće doista zorno pokazuje kako se zadovoljava puka normativna forma, dok sadržajno, tj. na terenu, niče poveći objekt koji s razlogom provocira podsjećanje na čuveno pitanje legendarnog Mladena Delića – ljudi moji, je li to moguće?

Dakle, 17. studenoga 1997. Županijski ured za prostorno uređenje izdaje lokacijsku dozvolu Stijepu Šuici da na Pločama izgradi stambeni objekt na građevinskoj parceli od oko 275 metara četvornih. Lokacijskom dozvolom određeno je da postotak izgrađenosti parcele može iznositi najviše do 40 posto, da kuća može imati podrum, prizemlje, kat i potkrovlje, te da bruto površina takva objekta može iznositi 125 metara četvornih. Lokacijsku dozvolu potpisuje tadašnji šef Ureda za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije Stijepo Begić. No, u pratećim dokumentima lokacijske dozvole stoji da se na tom mjestu može graditi po jedan stambeni (zgrada) i nestambeni objekt (garaža) koji ne mogu ukupno tlocrtno prijeći 109 metara četvornih. Tako su u startu obitelji Šuica odmah "regalani" dodatni kvadrati budući da lokacijska dozvola ipak službeno glasi na "stambeni objekt" od 125 metara četvornih, koji tijekom gradnje (podrum, prizemlje, kat, potkrovlje) može doseći sveukupnu bruto razvijenost od 349 metara četvornih.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.