TAJNA NESTALOG ORUŽJA
Vladimir MATIJANIĆ
7. travnja, 2005.

Od prosinca 2001. godine, kada su radnici Imostroja, tvrtke čija je sporna sanacija koštala funkcije Miomira Žužula, bivšeg šefa diplomacije, dobili otkaze, do danas, iz njegovih je skladišta nestalo je najmanje 50 minobacača. Riječ je o dijelu programa od 360 minobacača koji su se izrađivali po narudžbi Ministarstva obrane. Do otkaza, radnici Imostroja izradili su ih ukupno 165; radnici tvrde da je broj minobacača koji je danas uskladišten znatno manji

Prema tvrdnjama bivših zaposlenika imotskoga Imostroja, iz skladišta ove tvrtke u posljednje četiri godine nestala je veća količina minobacača i druge sitnije vojne opreme, te alata. Feral je ovu informaciju dobio od ljudi koji su bili neposredno uključeni u proizvodni proces negdašnjeg Imostroja i koji sumnjaju u čitav niz nelegalnih radnji provedenih prije i tokom stečajnog postupka.

Imostroj je bio vojna tvornica koju je osamdesetih osnovala JNA. Funkcionirao je kao filijala novotravničkog Bratstva, jedne od najvećih tvornica oružja u bivšoj državi. Pobjedom HDZ-a na prvim izborima, tvornica se trebala okrenuti proizvodnji za Hrvatsku vojsku, no, taj je zadatak ostvarila tek jednim dijelom: zbog nepostojanja strategije u vrhu države, tvornica je i u ratu malo radila, a malo nije, pa je na koncu dospjela u stečaj.

Priča o minobacačima čija je sudbina u ovome času nepoznata započinje 1998. godine. Prema riječima naših sugovornika, po narudžbi MORH-a, čelik za minobacače vrijedan nešto više od 50 tisuća eura, naručen je iz Njemačke 1997. godine, a u tvornicu je stigao naredne godine. Tada je počela izrada minobacača.

U trenutku kada je Imostroj otišao u stečaj u skladištu su, prema našim izvorima, bile veće količine triju vrsta minobacača: onih od 60 milimetara bilo je 55 komada, od 82 mm – 98 komada, a od 120 mm – 12 komada, dakle, ukupno 165 minobacača. Vrijednost šezdesetice je oko dvije tisuće eura, osamdesetdvojki oko dvije i pol tisuće eura, a stodvadesetica oko šest tisuća eura. Prema ugovoru s MORH-om, Imostroj je trebao napraviti 360 bacača, što znači da je realizirano manje od pola ugovorenog programa. Tada su već počinjali zastoji u proizvodnji, a negdje na pola posla radnicima je rečeno da ni MORH više nije zainteresiran. Kako bilo, u lipnju 2001. godine proglašen je stečaj, a u prosincu iste godine radnici su poslani na Zavod za zapošljavanje.

Montirani minobacači

Po okončanju rada Imostroja, navedeni minobacači bili su namontirani i još im je trebalo postaviti ciljničku napravu. No, prije njihove isporuke, Imostroj je prestao raditi.

"Svi minobacači, koje sam spomenuo, ostali su u skladištu kada smo napustili tvornicu. Nedavno sam obišao tvornicu i vidio da dio minobacača nedostaje. Siguran sam da ih je bilo više. Ako su prodani, gdje je novac, ako nisu išli MORH-u, gdje je natječaj za prodaju oružja. Ne mogu se minobacači prodati bilo kome", naglašava bivši zaposlenik Imostroja s kojim smo razgovarali.

Prema njegovim riječima, uz ove minobacače, bilo je i još nešto "sitnije" vojne opreme i naoružanja, koju također nije primijetio pri obilasku Imostroja, a nestalo je, kaže i dosta alata. Zanimljivo je da je Imostroj od 1990. godine bio pod gotovo isključivom upravom lokalnih HDZ-ovaca. Dugogodišnji direktor tvrtke bio je Ante Grabovac; kada je otišao u Sabor za HDZ-ova zastupnika, na njegovo mjesto stigao je Boro Jović, današnji imotski dogradonačelnik, također HDZ-ov kadar. Naš sugovornik svjedoči da je to bilo vrijeme kada je dio poslovanja išao i preko gradskog računa.