VLAST POTIČE OBMANE STJEPAN MARČELJA, BIOFIZIČAR S AUSTRALSKOG NACIONALNOG SVEUČILIŠTA U CANBERRI I BIVŠI RAVNATELJ INSTITUTA "RUĐER BOŠKOVIĆ", GOVORI O STANJU U HRVATSKOJ ZNANOSTI I DRUŠTVU

VLAST POTIČE OBMANE
Igor LASIĆ
21. travnja, 2005.

Tijekom mandata shvatio sam da je moguće najveći problem taj što sustav vlasti u RH nema hrabrosti razdvajati istinske rezultate ili zahtjeve od grubih obmana. U znanosti to vodi sadašnjem stanju uravnilovke gdje se svi prihvaćaju kao jednako vrijedni i napreduju po istim formalnim pravilima. Iz socijalizma nam je ostala vrhunska legalna zaštita djelatnika u javnom sektoru, bez obzira da li uopće nešto rade. Odgovornost je mnogima nikakva, a prava se ljubomorno čuvaju

- Nakon ravnateljskog mandata u zagrebačkom Institutu "Ruđer Bošković", vratili ste se u Canberru. Jeste li zadovoljni postignutim u Hrvatskoj, je li vam drago što ste probali?

- Radno mjesto na kojem se može značajnije pridonijeti razvoju u domovini treba razumjeti kao dragocjenu privilegiju i naravno da mi je drago i zahvalan sam što sam takav posao imao pune tri godine. Institut "Ruđer Bošković" je vrijedna znanstvena zajednica sa znanjem i tradicijom izgrađenom kroz više od pedeset godina, te je povjerenje i podrška koju mi je Institut ukazao za mene bila čast i veselje. Bez obzira na neizbježne poteškoće na koje se nailazi, svim našim znanstvenicima u svijetu u sličnom položaju preporučio bih razdoblje rada u domovini.

S postignutim rezultatima rijetko sam kad u životu bio zadovoljan, i isto vrijedi i za posljednji posao. Uvijek ostaje uvjerenje da se moglo više učiniti, što je lako znati nakon što su se događaji odvili. Ravnatelj "Ruđera", međutim, ima vrlo malo ovlasti, i u moje tri godine sve su se značajnije sustavne odluke donašale na razini Ministarstva. Ravnatelj može pokušati nagovoriti Ministarstvo na nužne korake, ili naći među dekanima, rektorima i predstojnicima zavoda na "Ruđeru" prave sugovornike. U tri godine, s tri razna ministra nisam došao daleko, ali s kolegama je bilo lijepo i korisno surađivati. Odlazak je bio izazvan sporom oko programa tehnološkog razvoja vezanog uz veliki novi zajam što je predložila Svjetska banka.

Dok se uvjeti i propisi po kojima radi naš sustav znanosti i visokog obrazovanja ne promijene, vjerujem da je predloženi program neprovediv, a zajam nepotreban. Za mene je korak koji je štetan za RH neprihvatljiv, bez obzira na moguće političke dogovore na razini Vlade. Posao na "Ruđeru" nisam prihvatio zato da bih postao ravnatelj nego zato da bih doprinio nešto pozitivno svojoj zemlji. Iako sam volio posao i rad sa suradnicima, bilo je vrijeme za odlazak. Sve dok nisam najavio odlazak moji argumenti nisu nikoga zanimali.

Povećana zaštita

- Na odlasku ste ponovili da je novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ustvari povećao razinu zaštite neefikasnosti, koja se dalje dosljedno odvija prema "specifično hrvatskim rješenjima", kako ste rekli... Zašto?

- Zaštita je povećana jer su Zakon pisali djelatnici na koje se zakon primjenjuje. Na primjer, uvedeno je pravilo obveznog napredovanja do redovitog profesora ili znanstvenog savjetnika, bez obzira na stvarne rezultate. Na jednom od posljednjih sastanaka savjetodavnog tijela prije donošenja Zakona pokušao sam spriječiti donošenje takvog pravila i dobio podršku svih prisutnih sveučilišnih profesora kao i predstavnika sindikata. Međutim, tu sam bitku izgubio. Svatko tko uđe u sustav postat će redoviti profesor ili znanstveni savjetnik i to će biti jedno od tih naših rješenja koje razvijeni svijet ne poznaje.

________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.