BITKA ZA TREĆI POGROM FERAL ISTRAŽUJE: ŠTO JE TOMISLAVA MARČINKA, ZLOGLASNOG UREDNIKA INFORMATIVNOG PROGRAMA HTV-a, MOTIVIRALO ZA ULJEPŠAVANJE SVOJE PROŠLOSTI I NASRTAJ NA “UDBAŠE I SRBE S PRISAVLJA”

BITKA ZA TREĆI POGROM
Ivica ĐIKIĆ
9. veljače, 2006.

Iznenada probuđena zabrinutost Tomislava Marčinka nad nacionalnom budućnošću, zbog koje je najavio i objavljivanje popisa suradnika jugoslavenskih tajnih policija koji su 1991., milošću režima, ostavljeni na HTV-u, zapravo je rezultat njegove nervoze zbog stalnog odgađanja početka emitiranja HTV-a 3 preko satelita. Naime, Marčinko ovim bijesnim napadom na Prisavlje kao da hoće reći ovo: evo, ja svoje prijetnje neću ostvariti, a vi i ne pomišljajte da nekog drugog umjesto mene i Miroslava Lilića postavite za direktore HTV-a 3 i, također, ne pomišljajte da na mjesto glavnog urednika postavite nekog poput, recimo, Mirjane Rakić

Nakon višegodišnje apstinencije od javnog istupanja, koja nije bila izazvana napadom skromnosti nego taktičkom pritajenošću zarad tihog privatnog bogaćenja i zadržavanja stečenog bogatstva, iz mračne nam se prošlosti ukazao Tomislav Marčinko, proslavljeni urednik Informativnog programa Hrvatske televizije u ona vremena kad je bilo poželjno lagati za domovinu i kad je služenje Tuđmanovu režimu bilo osnovnim žurnalističkim postulatom na Prisavlju.

Kao povod svom ukazanju Marčinko je pronašao, dvadesetak dana star, novinski intervju Mirjane Rakić u kojemu je ova televizijska urednica natuknula da je značajnom broju HTV-ovih novinara 1991. bio zabranjen rad samo zato što su Srbi ili članovi partije, pa je izvukao i jednu rečenicu Globusove novinarke Slavice Lukić koja je napisala da bi se Marčinko i njegov tadašnji šef Antun Vrdoljak trebali ispričati svim televizijskim novinarima srpske nacionalnosti što su početkom devedesetih bili maltretirani zbog svoje etničke pripadnosti, a za provalu pravedničkog gnjeva iskoristio je i ocjenu Darinke Janjanin, članice HRT-ova Programskog vijeća, da je prilog o Franji Tuđmanu u "Brisanom prostoru" Gorana Milića bio neprofesionalno panegiričan.
 
Oružana pobuna
 
“Zabrinjava me povratak velikosrpstva”, obznanio je Marčinko u svom javnom uskrsnuću u Večernjem listu. "Podsjećam, Srbi u Hrvatskoj digli su oružanu pobunu 1991., navodno zbog 1941. Danas se javno bune zbog 1991. Zar ćemo dočekati novu oružanu pobunu?" Ovoj zabrinutosti nad nacionalnom budućnošću dodao je, poštujući drevne mafijaško-špijunske običaje, i malo neuvijenih prijetnji: objavit će, kaže, popis suradnika jugoslavenskih tajnih policija koji su 1991., milošću režima, ostavljeni na radnim mjestima na HTV-u, a ako se realiziraju glasine o imenovanju Mirjane Rakić na funkciju glavne prisavske urednice, najavio je iznošenje "sedam puta više podataka" o mračnoj prošlosti te iskusne vanjskopolitičke novinarke.
 

“Zaista sam bila zgranuta Marčinkovim intervjuom u Večernjem listu”, kaže Rakićeva, "i još uvijek ne mogu dokučiti smisao i motiv njegova obrušavanja na mene. Zašto ja? Zar zato što sam prije dvadesetak dana u jednom intervjuu kazala da se nadam da me je 1991. na poslu sačuvala moja profesionalnost, jer sam bila i članica Saveza komunista i Srpkinja po nacionalnosti, a to je bio kriterij po kojemu su neke moje kolege odstranjivane s posla? Nikad od Marčinka nisam doživjela uvredu i nikad nisam primijetila njegov animozitet prema meni, pa su me kvalifikacije iz njegova intervjua stvarno šokirale. Ako udara na vodstvo HRT-a, ne znam zašto je izabrao mene, jer nisam ni na kakvoj uredničkoj ili rukovodećoj funkciji, niti bih prihvatila bilo kakvu ponudu te vrste, pogotovo ne da dođem na mjesto glavne urednice.”
 
Borba za interese
 
Mirjana Rakić, također, poziva Marčinka da objavi navodni popis televizijskih doušnika Udbe i čudi se što ga je tako dugo držao u tajnosti. No, cijela ova predstava nekadašnjeg novinara novosadskog lista Dnevnik i čovjeka koji je do kraja osamdesetih bio izvršni sekretar tamošnjeg partijskog komiteta nema nikakve veze ni s lustracijskim žudnjama, ni sa žurnalističkom etikom.
 
Stvarni razlozi Marčinkova ukazanja nemaju, dakle, odviše veze sa zabrinutošću nad nacionalnim usudom, nema tu puno dodira s ideološkim usmjerenjem jer Marčinko ideologije mijenja u skladu s tekućim materijalnim potrebama, i sve to skupa nema nikakve veze sa zgroženošću nad navodnom istinom da su nekadašnji doušnici tajnih službi ostali aktivni novinari na državnoj televiziji. Radi se, naime, o interesnoj borbi u kojoj se koriste jeftini argumenti ugroženog hrvatstva i u vladajućoj se partiji pokušavaju pronaći politički sponzori za nastavak bogaćenja grupacije kojoj je jedina ideologija novac.
 

________________________________
Copyright © 1993 - 2018 Feral Tribune. All rights reserved.