Prije mjesec dana otkazao sam svoje
lektorsko namještenje na Slavističkom institutu u Beču. Primljen sam onamo u
zimu 1994., nakon što sam pobjegao pred ratnim plamenom, vjerujući da ću ostati
samo jedan semestar, a ostao sam punih dvanaest godina. Svaki egzil predugo
traje, rekao bi Brecht, a moj se protegao na četvrtinu mojih proživljenih dana.
Iz obiteljskih razloga rastao sam se nedavno sa bečkim barokom i ponovno uronio
u balkansku tamu, moju jedinu domovinu. Kišni početak svibnja proveo sam u
depresiji svoje zemlje, koju je na trenutak prekinulo elektronsko pismo,
preodaslano iz mailboxa računala prijatelja, urednika magazina Dani, u kome kontinuirano pišem
posljednje desetljeće. Pismo navodim u cijelosti:
From: seve.
To: pecanin@bhdani.com Sent:
Sunday, April 30, 2006 2:30 PM. Subject: Pozdravi prof. Stojicu iz Beca. Vrlo
postovani urednice! Javljam se iz Beca, lijepoga grada zemlje Austrije. Kad
imam vremena procitam vase novine i najvise se obradujem kad vidim sliku naseg
dragog i omiljenog profesora Mile Stojica. Mi - studenti smo jako zalosni sto
ga trenutno (nadam se) nema na nasem fakultetu. Posto nemam njegov email,
zamolila bih vas da mu prenesete iskrene pozdrave od njegovih studenata koji se
nadaju da ce on ponovo doci i predavati na nasem fakultetu Slavistike.
Pozdravite ga i recite mu da mu zelim puno zdravlja. A vama i ostalim clanovima
redakcije zelim puno uspjeha. Bosanka u srcu i dusi - Sevlija-Efendic-Fida!
Ovo sam pismo doživio kao naročito
priznanje, kao točku na i moga rada
na bečkom Slavističkom institutu, kao svojevrstan certifikat ljubavi u
vremenima pustoši i kuge. Punih dvanaest godina ja sam propovijedao o čarima
južnoslavenskih književnosti mladim ljudima iz Austrije i sa Balkana, nastojeći
im približiti Andrićevu mudrost, Krležinu misaonost, Selimovićevu filozofičnost
i Crnjanskovu liriku. Bilo mi je teško pričati o ekumeni literature u vremenima
rata i raspada zajedničke države, ali sam u egzilu sve više shvaćao smisao
Bečkog dogovora, postupke naših predšasnika što zvali su se Gaj, Kopitar, Vuk,
Demeter... Govorio sam o tome djeci sa walkmanima
na ušima, djeci od kojih neka nikako nisu mogla shvatiti smisao grmećeg balkanskog
rata, kao ni cijepanja dojučer zajedničkog jezika. Govorili smo jezikom koji
koristi sto milijuna ljudi u tri razvijene europske države o jeziku što ga rabi
petnaestak milijuna ljudi, a ima četiri imena. Wann wird man je verstehen?
Mjesece i godine ja sam proveo na tom Institutu für Slawistik, doživjevši i
njegovo preseljenje iz Liebiggasse, gdje je radio još rahmetli Vatroslav Jagić,
u zdanje novog sveučilišnog kampusa u treće dvorište stare Sveopće bolnice,
odmah uz sablasni Narenthurm. U tom
ansamblu bolničkih građevina u samom gradskom centru Beča egzistiralo je
najstarije lječilište Monarhije, koje je daleke 1693. godine osnovao kralj
Leopold Prvi, kao prihvatilište za sirote i invalide. Sanatorij je pretvoren u
sveopću bolnicu (Allgemeines Krankenspital)
odlukom cara Josipa Drugog 1784. godine i kao takav služio sve do šezdesetih
godina prošlog stoljeća, kad će se preseliti u stakleno zdanje na
Michelbeuernu. Na njenoj glavnoj kapiji stoji još uvijek latinska posveta
"Saluti et solatio aegrorum" , što znači "za zdravlje i utjehu
bolesnih".
Sve ovo navodim stoga što studenti danas
šetaju po bolničkome dvorištu određenom pravilnim drvoredima i skulpturama
znamenitih liječnika, kakav bijaše Theodor Billroth, ili čitaju u prostorijama
"traktovima" nazvanim po njihovim slavnim imenima, kakav je i Freudov trakt, u kome se danas nalazi
Institut slavistike. Ja sam na taj Institut primljen na preporuku profesora Katičića,
čija fotografija stoji na zidu institutske aule među fotosima slavnih bečkih
znanstvenika, kao kakva moderna zadužbina velikana slavenske filologije. U
lektorskoj sobi u prizemlju napisane su i brojne kolumne za ovu nostalgičnu
rubriku, kao i neki bolećivi stihovi, za koje još uvijek vjerujem da nisu
izbrisani iz memorije institutskoga računala. Institutska biblioteka koju vodi
susretljivi dr. Norbert Brien čuva rijetke primjerke slavenskih knjiga,
manuskripte i originale bez kojih bi danas teško zamisliv bio znanstveni rad na
području slavenskih književnosti i jezika.
________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.