KREIRANJE NEREDA
Darko VUKOREPA
8. lipnja, 2006.
Nakon šest godina i 25 milijuna posjetitelja, "pregrupirano" je više od 400 djela, a središnje mjesto u novom postavu – ako se to tako može reći - dobio je apstraktni ekspresionist Mark Rothko (1903.-1970.), američki Židov rodom iz Latvije, i njegovi radovi "Bez naslova" s početka 50-ih i "Seagram Murals" iz 1958.-59. godine, koji je prvotno ukrašavao zidove restorana "Four Seasons" u New Yorku, no Rothko se ubrzo predomislio, vratio novac, uzeo djelo i kasnih 60-ih poklonio ga Tateu...
Londonska galerija suvremene umjetnosti Tate Modern, podsjetimo se, otvorena je u svibnju 2000. godine u
prostoru nekadašnje elektrane, koja je zatvorena 1981. godine. Tate Modern - koju danas s drugom obalom
Temze i katedralom St. Paul spaja dodatno učvršćivani Milenijski most sir Normana Fostera - projektirao je
baselski dvojac Jacques Herzog i Pierre de Meuron, koji je 2001. za to
svoje ostvarenje dobio i najugledniju nagradu na polju arhitekture, Pritzker Architecture Prize. Tate Modern je u samo prva dva mjeseca
posjetilo milijun ljubitelja umjetnosti, pa su se mnogi pitali u čemu je tajna
ovoga galerijsko-muzejskog prostora, u koji je uloženo 134 milijuna funti? Mnogi
su spominjali besplatan ulaz, no tadašnji direktor TM-a Nicholas Serola nije se dao "smesti" uporno tvrdivši da "tajna"
ponajviše leži u "malo drugačijem i zanimljivijem postavu
djela 20. stoljeća". "Ta nismo u školi pa da umjetnici rođeni 1950.
godine moraju cijeli život izlagati samo sa svojim godištem", izjavljivao
je tada Nicholas. ________________________________
Postavljanje
pitanja
Tate
Modern je tada svoja djela izlagala kroz četiri tematske
cjeline: "Landscape" (Krajolici), "Still Life"
(Mrtva priroda), "Nude" (Aktovi) i "History" (Povijest).
Sada je, pak, nakon pet godina i 25 milijuna posjetitelja, vodstvo galerije
odlučilo otići korak dalje u svome poimanju modernoga muzejsko-galerijskog
prostora: predstavljen je novi, reorganizirani i obnovljeni "stalni"
postav kolekcije, koji se sada može vidjeti na trećem i petom katu galerije, a "pregrupirano"
je preko 400 eksponata. Djela su sada "okupljena" također u četiri
cjeline, ali ovoga puta to su: 1) minimalizam i konceptualna umjetnost, 2)
kubizam, futurizam i vorticizam, 3) nadrealizam i 4) (apstraktni) ekspresionizam.
"Oko 40 posto djela do sada je bilo skriveno u depou
galerije otkad je Tate Modern otvorena
2000. godine", izjavio je novi umjetnički direktor Frances Morris. "U određenoj mjeri, složenost i određeni
'nered' u postavljanju izložbe dobri su. Ipak, pokušali smo ne biti hotimice
'neuredni', već u skladu s prirodom umjetničkih djela. To će omogućiti ljudima
da postavljaju pitanja." Komentiravši novi postav, Morris također napominje da nije riječ o "starome vinu u novim
bocama, već o stvarnom osvježenju i novom otkriću".
Prvoga "produljenoga" vikenda nakon "reopena",
galerija je bila krcata posjetiteljima, koje u pohodu na "novi" Tate Modern nije omela ni uobičajena
londonska kiša, a među novim akvizicijama stručnjaci ističu djelo "Whaam!" Roya Lichtensteina iz 1963., te radove
Cilda Meirelesa, Juana Munoza, Thomasa Schuettea i Tomoka
Takahashia. Posebno valja istaknuti "širu" zanimljivost
figurativnih skulptura J. Munoza, koji
je na sebe prvotno skrenuo pažnju u svojoj rodnoj Španjolskoj kasnih 80-ih, a
teško je ne zastati ni kod fantastične serije djela Tacite Dean (1965.), rađenih bijelom kredom na crnim tablama.
Njezin sedmodjelni rad, izložen u zasebnoj sobi Tate Modern, zove se "The Roaring Forties: Seven Boards in
Seven Days", nastao je 1997., a kao i većina drugih radova ove umjetnice,
tematizirajući borbu i kušnje mornara na Atlantiku, istražuje granice između
činjenica i fikcije, između percepcije i stvarnosti.
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.