VUKOJEVIĆ JE PRIJETIO DA ĆE ME UBITI KAO BLAŽA KRALJEVIĆA!
Vladimir MATIJANIĆ
14. rujna, 2006.
Dan nakon što su pripadnici HVO-a ubili Blaža Kraljevića, na sastanku HOS-a i HVO-a u Grudama pojavio se Vice Vukojević. Bio je najbezobrazniji na sastanku i tad je drsko i bezobrazno rekao da za 24 sata ne želi vidjeti nijednog vojnika s oznakom HOS-a, u protivnom, rekao je, i mi i vojnici će završiti kao Blaž Kraljević i njegova pratnja. Praktički, prijetio nam je ubojstvom. Ovo može potvrditi i general Prkačin koji je sa mnom bio na sastanku
Stanko Primorac Ćane,
današnji zastupnik stranke po imenu HSP Đapić-dr. Jurišić u parlamentu
Federacije Bosne i Hercegovine, iza sebe ima dugogodišnji staž u HOS-u, vojsci
koju je početkom rata u Hrvatskoj osnovala Hrvatska stranka prava. Uz ostalo, Primorac je na mjestu zapovjednika
HOS-a u Hercegovini naslijedio generala Blaža
Kraljevića koji je, zajedno s osmoricom suboraca, mučki ubijen 9. kolovoza
1992. godine kod Mostara, dok se vraćao s konferencije za novinare, u zasjedi
koju su postavili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, točnije Kažnjeničke bojne
pod zapovjedništvom današnjeg haaškog uznika Mladena Naletilića Tute, te generala Hrvatske vojske Ivana Andabaka. U intervjuu Feralu Primorac govori o činjenicama na temelju kojih zaključuje da je
važnu ulogu u Kraljevićevu ubojstvu
imao Vice Vukojević, današnji sudac
Ustavnog suda u Hrvatskoj, a otkriva i nepoznat detalj o ulozi generala Pavla Miljavca u padu Bosanskog Broda i
Posavine... ________________________________
Bliski suradnici
Inače, Primorac je
pristupio HOS-u 1. rujna 1991. godine u Splitu gdje je prošao obuku, a od 15.
siječnja 1992. godine, zajedno s Blažom
Kraljevićem, sudjelovao je u stvaranju HOS-a u Hercegovini. Bio je jedan od
najbližih suradnika Kraljevića, koji
se početkom rata vratio iz dugogodišnje emigracije u Australiji. I danas je
uvjeren da iza likvidacije HOS-ova generala stoji tadašnja vrhuška "Herceg
Bosne", hrvatske državice u Bosni i Hercegovini, te službeni Zagreb.
- Nedavno je Josip
Manolić bio svjedok optužbe u Haagu, u postupku protiv šestorice Hrvata,
među kojima je i Valentin Ćorić, koji je u vrijeme ubojstva Blaža Kraljevića bio načelnik Vojne policije
tzv. Herceg Bosne. Interesantno je da su, kad je u pitanju HOS, pjevali istu
pjesmicu, pa je Ćorić zanemario da
je Manolić svjedok optužbe, a on
navodna žrtva Haaškog suda. To ne čudi ako znamo da su oni i 1992. godine, kad
je počinjen zločin – ubojstvo Blaža Kraljevića
– bili na istoj strani, a to puno govori pogotovo barem meni koji pratim
sve istupe osoba iz vrha tadašnje tzv. Herceg Bosne i koje smatram odgovornim
za ubojstvo Blaža Kraljevića. Manolić i Ćorić bili su dio zajedničkog projekta sklanjanja HOS-a sa scene:
sklonili su Blaža Kraljevića i osam
momaka iz njegove pratnje i htjeli su zajedno s njima pokopati istinu, a neke
zločine, za koje su optuženi čelnici tadašnje Herceg Bosne, žele svaliti na
HOS. Otkud Manoliću podatak da je
HOS imao tajnu organizaciju za likvidaciju Srba? Toga nikad nije bilo, to mogu
odgovorno kazati kao jedan od zapovjednika HOS-a, nikad nismo imali takvu
postrojbu. Imali smo elitne satnije koje su na terenu djelovale na klasičan
način, najbolje kako smo to znali i mogli.
- Koliko ste upućeni
u okolnosti koje su dovele do likvidacije Blaža Kraljevića?
- Po dolasku s obuke iz Splita bio sam zadužen za ustroj i
pripremu postrojbi u Hercegovini. Formirali smo nekoliko kampova oko Ljubuškog,
i utemeljili postrojbe isključivo na dragovoljnoj osnovi. Bio sam zapovjednik
Prve satnije HOS-a, pa Prve bojne HOS-a, a 1. svibnja 1992. godine ranjen sam
prvi put u Klepcima kod Čapljine. U postrojbu sam se vratio nakon kraćeg liječenja,
ali sam 4. kolovoza 1992. godine u mjestu Osojnik, u dubrovačkom zaleđu, ranjen
drugi put i to teže. Točnije, ranjen sam dva puta u pola sata: ujutro u osam
sati lakše, to je zaliječeno na terenu, pa sam u 8.30 teže ranjen od
neprijateljske granate i prebačen do splitske Vojne bolnice. To je vjerojatno
razlog što sam danas živ, jer da nisam ranjen 4. kolovoza, zasigurno bih 9. kolovoza
bio s generalom Kraljevićem u
Mostaru, pa danas ne bih bio ovdje. Počesto volim reći da su me spasili četnici
da me ne ubiju ove moje Hrvatine ovdje...
- Je li bilo
nagovještaja da bi Kraljević mogao biti ubijen?
- Gledajte, kao jedan od zapovjednika pješačkih postrojbi
HOS-a mogu reći da smo zaista imali dobru suradnju na terenu i s Hrvatskom
vojskom i s HVO-om i s postrojbama Armije BiH. Međutim, odnos stožera HOS-a, na
čijem čelu je bio general Kraljević,
i stožera HVO-a, te čelnika tadašnje Herceg Bosne Mate Bobana, Bruna Stojića,
Valentina Ćorića... nije baš bio
sjajan. Naš stav bio je poznat: Bosna i Hercegovina mora biti slobodna i
neovisna, a general Kraljević
nekoliko puta je i javno ponavljao da političarima prepušta političko uređenje
zemlje. General Kraljević nekoliko
je puta pokušao razgovarati s Bobanom,
Stojićem i drugima iz te Herceg Bosne
i nakon toga je rekao da više ne želi razgovarati s njima, da Matu Bobana ne priznaje kao nekakvog
predsjednika, a ni Herceg Bosnu nije priznavao kao tvorevinu. Ali uvijek je bio
spreman razgovarati s Glavnim stožerom HVO-a Uz to, jako je bitno napomenuti da
je upravo njegovom odlukom, sredinom srpnja 1992. godine, HOS prihvatio zapovjedništvo
Armije BiH.
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.