SUŽIVOT NIJE FOL
Bojan MUNJIN
2. studenoga, 2006.

MESS je prvi na ovim prostorima uspostavio mostove s politički nepopularnim gradovima, u prvom redu mislim na Beograd, dok smo ove godine - prvi put nakon Daytona - uspjeli napraviti i jednu koprodukcijsku predstavu s Narodnim pozorištem iz Banja Luke. MESS nema u sebi političke konotacije ali prema svemu što radi, on jest otpor etabliranim političkim i kulturnim odnosima u ovoj zemlji. Što se Bosne tiče, ta ogromna kulturna decentraliziranost, te silne kantonalne granice, te stotine službenika, papira i administracije sprječavaju nas da u teatru normalno komuniciramo

- U Bosni i Hercegovini, koja se teško oporavlja od ratnih trauma, MESS pokušava biti respektabilan međunarodni festival?

- Ovogodišnji, četrdeset šesti MESS je festival s najdužom tradicijom na Balkanu. Osnovan je 1960. godine s idejom da okupi nove istraživačke i eksperimentalne tendencije u kazalištu na tadašnjem jugoslavenskom prostoru i u međunarodnim razmjerima. Nakon opsade Sarajeva i diskontinuiteta od sedam godina, 1997. festival je nastavljen sa željom da mu se vrati njegov internacionalni predznak. Od tada do danas, na MESS-u je predstavljeno oko pet stotina predstava iz cijeloga svijeta i u tih deset godina u Sarajevo je došlo toliko velikih redateljskih imena i kazališnih kompanija koliko ih nije bilo u četrdeset godina do tada.
 
- Koji su tome razlozi?
 
- Prvi razlog je u tome što su ti umjetnici vjerojatno osjećali moralnu obavezu i pijetet da dođu u Sarajevo, prema onome što je Sarajevo predstavljalo kao kulturološki fenomen na početku dvadesetog stoljeća i što je kao simbol opsjednutog grada značilo na kraju tog stoljeća. S druge strane, postojala je velika volja jedne mlade generacije da se Sarajevo sačuva kao kozmopolitski grad jer je nakon rata i prisilnih migracija ono počelo da gubi taj svoj specifični multikulturni identitet. MESS je festival koji je prvi na ovim prostorima uspostavio mostove s politički nepopularnim gradovima, u prvom redu mislim na Beograd, dok smo ove godine - prvi put nakon Daytona - uspjeli napraviti i jednu festivalsku koprodukcijsku predstavu, bila je to "Majka Courage" u režiji Mire Erceg, s Narodnim pozorištem iz Banja Luke. MESS nema u sebi političke konotacije ali prema svemu što radi, on jest otpor etabliranim političkim i kulturnim odnosima u ovoj zemlji.
 
Avangardno foliranje
 
- Prema kojim kriterijima birate predstave za festival?
 
- S obzirom da prave avangarde danas više nema i da naša kazališna publika nije baš imala prilike vidjeti trendove u svijetu, MESS teži dati relevantnu informaciju i želi biti – bez obzira na scenski iskaz, formu i sadržaj – festival dobrih predstava. Ovaj festival je prethodnih godina više preferirao klasične dramske sadržaje, ali je otkrivao i neke autore koji su kasnije postali relevantni u evropskim razmjerima. Uz afirmirana imena kao što su Bob Wilson, Marthaler ili Nekrosius, predstavili smo, na primjer, marokanskog koreografa Sidi Larbi Cherkaouia ili Lasla Hudia. Drugim riječima, balansirali smo između tradicionalnog i alternativnog.
 
- Kakav je utjecaj MESS-a na kazališne prilike u BiH?
 
- Od samih početaka, MESS je proizveo jedan veliki destruktivni nagon provincijskog kazališnog mišljenja u kojem svaka kazališna predstava iz inostranstva predstavlja direktnu opasnost za samoproglašene genijalce od Baš Čaršije do Marijin Dvora. Takvi ljudi doživljavaju MESS kao raskošan festival koji se razbacuje parama, iako on košta upola manje nego prosječan ljetni festival na Jadranu ili međunarodni festivali u Beogradu i Zagrebu. Kritike uglavnom dolaze od konzervativnih krugova koji su u početku imali problema da prate izvedbe na stranom jeziku, da gledaju predstave koje dolaze iz Srbije ili da povjeruju da je takav festival u Sarajevu uopće moguć. U tom smislu MESS slabo utječe na većinu direktora bosanskohercegovačkih kazališta jer ga oni smatraju avangardnim foliranjem.
 
- Kako izgleda suradnja kompatibilnih festivala kao što su sarajevski MESS, beogradski BITEF, zagrebački Festival svjetskog kazališta ili riječki Festival malih scena, u radijusu od 400 kilometara?