KREDITI PO DUHU SVETOM
Luko BRAILO
26. travnja, 2007.

Iz dokumenata je potpuno jasno kako je njihovim ovjerama tvrtka MI postala "založnim vjerovnikom", a Dubrovačka biskupija "založnim dužnikom" atraktivnih prostora od više stotina metara četvornih u samom srcu Grada. Pravo je, naravno, Biskupije da odlučuje što će i kako činiti i raspolagati sa svojim vlasništvom, no konkretni slučaj praktičnog upisivanja hipoteke tvrtke "Midia Investments" na nekretninama/sjedištu dubrovačkog dijela Katoličke crkve u Hrvatskoj predstavlja raritet. Financijski stručnjaci napominju kako je konkretni ugovor o zajmu s pripadajućim kamatama nepovoljniji u odnosu na one koji za tako vrijedne nekretnine, procijenjene na više od 28 milijuna eura, daju poslovne banke

Uz primarnu duhovnu aktivnost i skrb o pastvi Dubrovačka biskupija predvođena msgr. Želimirom Puljićem ušla je i u velike poslove s nekretninama čije cijene u "gradu podno Srđa" dosežu iznose od kojih obične smrtnike boli glava. U Biskupiji se, prema Feralu dostupnim dokumentima, tim poslovima kane dugoročnije baviti što potvrđuje i "deal" vrijedan 16 milijuna eura uglavljen sa švicarskom tvrtkom "Midia Investments SA" (MI) iz Lugana. U konkretnom slučaju posao je započeo lanjskog 7. lipnja kada je tvrtka MI s Dubrovačkom biskupijom ugovorila zajam u iznosu od 16 milijuna eura s pripadajućim kamatama (vidjeti faksimile), a dogovoreni posao traje do 25. srpnja 2021. godine.

Nakon sklapanja ugovora o zajmu koji je, kažu dobro upućeni u ovu priču, obavljen u Luganu, uslijedilo je ovjeravanje tog ugovora 16. lipnja kod javne bilježnice Ankice Hukelj iz Zagreba. Njezin je ured široj javnosti postao poznatiji prije nekoliko godina kada je od tamo pod nepoznatim okolnostima nestao glasoviti ortački ugovor o raskrčmljivanju "Dubrovačke banke" iz dana kutlerajskog vođenja hrvatske tržišne privrede. Istoga dana u Zagrebu su punomoćnici "Midia Investmentsa" i Dubrovačke biskupije Steven Turner i don Bernardo Pleše potpisali i "Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama".

Radi se o nekretninama u vlasništvu Dubrovačke biskupije (označenima kao čestica zgrade 1529-latrina, čestica zgrade 1530/1-arsenal i čestica zgrade 1531/1) kolokvijalno poznatih kao kompleks Svete Klare, na zapadnom ulazu u povijesno gradsko središte, nadomak Pila, na poljani Paska Miličevića 4, gdje je sjedište Biskupije, njezina Tajništva i Ordinarijata. To je ogroman i atraktivan prostor od više stotina metara četvornih u samom srcu Grada (poznat i kao ex Sindikat) nad kojim je Dubrovačka biskupija slijedom zakona o povratu oduzete imovine ponovno stekla vlasništvo u srpnju 1998. godine.

Tom je kompleksu, prema najavama iz Biskupije, potrebna temeljita obnova kako bi se u tim prostorima utemeljio suvremeni kulturno-duhovni centar Dubrovnika.

"Stanovita dvojbenost"

No, vratimo se spomenutom ugovoru o zajmu i sporazumu "radi osiguranja novčane tražbine...". Iz tih je dokumenata, naime, potpuno jasno kako je njihovim ovjerama tvrtka MI postala "založnim vjerovnikom", a Dubrovačka biskupija "založnim dužnikom" tih atraktivnih prostora. Pravo je, naravno, Biskupije da odlučuje što će i kako činiti i raspolagati sa svojim vlasništvom, no konkretni slučaj praktičnog upisivanja hipoteke tvrtke "Midia Investments" na nekretninama/sjedištu dubrovačkog dijela Katoličke crkve u Hrvatskoj predstavlja raritet. Naime, pravni stručnjaci koji su pregledali Feralu dostupnu dokumentaciju u vezi sa spomenutim poslovima upozoravaju na, blago rečeno, stanovitu dvojbenost određenih dijelova sporazuma sklopljenog između MI-ja i Dubrovačke biskupije.

Tako se, primjerice, u članku 14. Sporazuma kaže kako je za "njegovo tumačenje mjerodavno hrvatsko pravo". No, u prvoj stavci članka 10. istog dokumenta napominje se da založni dužnik, odnosno Dubrovačka biskupija "izjavljuje i jamči da je ovlašten zaključiti ovaj Sporazum te da ovaj Sporazum čini valjanu obvezi Založnog dužnika u skladu s uvjetima koji su u njemu sadržani, te da ovaj Sporazum ne mora biti odobren od strane niti jednog suda niti bilo kojeg drugog tijela Svete Stolice ili bilo koje druge države, te da nije potrebno uplatiti pristojbe, takse niti ikakva slična davanja kako bi ovaj Sporazum postao valjan i proizvodio pravne učinke".

Uz te, još je nekoliko članaka spomenutog sporazuma pravno zanimljivo, osobito odredba prema kojoj se Dubrovačka biskupija "odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti u zakonom dopuštenom opsegu", čime je praktički tvrtka MI u konkretnom slučaju stekla status iznimno povlaštenog "založnog vjerovnika". To potvrđuje i drugi stavak članka 5. sporazuma u kojemu se kaže kako je Biskupija "ovlaštena raspolagati založenim nekretninama na uobičajeni način", a zabranjeno joj je "raspolagati nekretninama suprotno njihovoj namjeni te otuđiti nekretnine ili ih dalje opterećivati bez prethodne pisane suglasnosti založnog vjerovnika", odnosno tvrtke "Midia Investments".