KRAJINA JE BILA IGRAČKA ETNIČKIH ČISTAČA DRAGO KOVAČEVIĆ, ZADNJI GRADONAČELNIK KNINA PRIJE "OLUJE", GOVORI O RATU, ETNIČKOM INŽENJERINGU I DOGOVORU MEĐU ELITAMA

KRAJINA JE BILA IGRAČKA ETNIČKIH ČISTAČA
Bojan MUNJIN
10. listopada, 2007.

Milošević na Krajinu nikada ozbiljno nije mislio i ona je njemu služila kao ucjena za Tuđmanovu lojalnost u partnerstvu oko podjele Bosne i kao organizacijski oblik zamrznutog konflikta. Lokalna krajinska vlast trebala je Miloševiću samo utoliko da postoji netko na terenu tko će kontrolirati narod dok se proces razmjene stanovništva ne dovrši do kraja. Ovaj rat nije predstavljao rezultat neprijateljstva među elitama, nego je bio kolateralna šteta jednog dogovora koji se na terenu nije mogao kontrolirati do kraja. Milošević je bio zadovoljen s "velikom malom Srbijom" i s 49 procenata u Bosni i Hercegovini, Tuđman je javno govorio da u Hrvatskoj ne smije ostati više od tri posto Srba, a Krajina je bila – uz ogromnu odgovornost vlastitih vođa - zarobljenik takve etničke matrice

dragan_kovacevic_01_150.jpg

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma u Beogradu Drago Kovačević bio je zadnji gradonačelnik Knina prije akcije "Oluja" i najznačajniji svjedok događaja u izvrsnom dokumentarnom filmu "Pad Krajine". Kovačević je bio deset godina direktor Centra za socijalni rad u Drnišu, isto to je radio i u Kninu za vrijeme rata, a njegova uloga na čelu općine (1994.-1995.) govori da je u središtu kninske paradržave bilo pokušaja da se nešto učini logikom zdravog razuma, a ne slijedom zločina i etničkog inženjeringa.

- Kako ste se kao gradonačelnik Knina osjećali dvadeset četiri sata prije akcije "Oluja"?
 
- Tu zadnju noć, 3. avgusta 1995., proveo sam sjedeći na pragu svoje kuće u Kninu i tu sam dočekao zoru. Kada su počele padati prve granate, bilo je oko pola pet, znao sam što to znači, probudio sam ukućane i pokušao da dođem do nekih rođaka koji su živjeli u okolici Knina. Nakon toga otišao sam u zgradu općine ne znajući da li će se poduzeti evakuacija građana koja je bila u nadležnosti vojnih vlasti. Na ulici je vladao kaos, a prve zrake sunca probijale su se kroz gustu prašinu koja je bila posvuda u zraku. U općini sam zatekao neke krajinske generale i Milu Martića kako s nekim razgovara telefonom. Na liniji je bio Slobodan Milošević. Martić je pitao da li mu Milošević može vojno pomoći, a Milošević je odgovorio da ne može. "Šta da radim", pitao je Martić. "Ubij se", odgovorio je Milošević.
 
- U dokumentarnom filmu "Pad Krajine" svjedočite o Krajini kao kavezu između Hrvatske i Srbije?
 
- Bio je to fizički ali i politički kavez jer je Milošević u Krajini uspostavio svoju paralelnu strukturu vlasti. Krajina nikada nije do kraja imala svoju administrativnu infrastrukturu i obmana je da je Krajina kreirala neku svoju autentičnu politiku. Čak i kada su nekakvi lokalni političari dobivali većinu na krajinskim izborima, nije postojala mogućnost da oni sprovode svoje odluke jer nisu postojali instrumenti organiziranog sistema. S druge strane, Milošević je preko policijskih snaga, Martića i crvenih beretki kontrolirao provođenje tih odluka i u slučaju neposlušnosti prijetila je velika opasnost da netko izgubi glavu. Gradonačelnik Vrginmosta Dmitar Obradović ubijen je zato što je shvatio tu vrstu duple igre, a Veljko Džakula, koji je kao funkcioner u zapadnoj Slavoniji pokušao provesti neku mekšu politiku prema Hrvatskoj, uhapšen je usred Beograda i sproveden u tajni zatvor u Krajini. Poslije mi je ispričao kako mu je isljednik rekao: "Samo Bog i ja znamo gdje se ti sada nalaziš."
 
Dogovor o nafti, oružju i - ljudima
 
- Bili ste u krajinskoj delegaciji na razgovorima kod Miloševića u proljeće 1995. Kako procjenjujete njegov odnos prema Krajini?
 
- On na Krajinu nikada ozbiljno nije mislio i njemu je ona trebala radi dvije stvari. Prvo, Krajina mu je služila kao ucjena za Tuđmanovu lojalnost u partnerstvu oko podjele Bosne i, drugo, ona mu je trebala kao organizacijski oblik zamrznutog konflikta. Lokalna krajinska vlast trebala je Miloševiću samo utoliko da postoji netko na terenu tko će kontrolirati narod dok se proces razmjene stanovništva ne dovrši do kraja. Kada smo izlazili iz Knina nakon "Oluje", kolona se 7. avgusta zaustavila u Banja Luci u koju je ekspresno stigla Buba Morina, komesar za izbjeglice iz Srbije, a Ratko Mladić postavio je vojnu policiju na izlazu iz grada i nije se moglo dalje. Tada je Buba Morina rekla kako mi treba da naselimo Srebrenicu, Višegrad i Bratunac, mjesta iz kojih su izbačeni Muslimani i Hrvati. U isto vrijeme u Banja Luci policija upada u hrvatske kuće i skelom ih kod Davora prebacuje na hrvatsku stranu gdje onda oni ulaze u srpske kuće na Baniji... Eto to je "humano" preseljenje. Ovaj rat nije predstavljao rezultat neprijateljstva među elitama, nego je bio kolateralna šteta jednog dogovora koji se na terenu nije mogao do kraja kontrolirati.
 
- U filmu "Pad Krajine" Hrvoje Šarinić govori o tajnom sporazumu Karadžića i Tuđmana po kome se Karadžić obvezao da neće pristupiti ujedinjavanju Republike Srpske Krajine i Republike Srpske i da neće vojno djelovati ako Hrvatska napadne Krajinu, a za uzvrat će dobivati naftu iz Hrvatske. Što mislite o toj izjavi?
 

________________________________
Copyright © 1993 - 2019 Feral Tribune. All rights reserved.