OLUJNI EPILOG
Ivica ĐIKIĆ
5. ožujka, 2008.
Čermakov i Gotovinin obrambeni prostor podosta je širi od Markačeva. Njih se dvojica mogu pokušati obraniti tako što će dokazivati da nisu imali efektivnu kontrolu nad vojnim trupama i zločinačkim jedinicama, odnosno da je kontrolu imao netko drugi. U optužnici se zapovjedniku Zbornog mjesta Knin Ivanu Čermaku i zapovjedniku Zbornog područja Split Anti Gotovini pripisuje komandna i stvarna moć nad jednim te istim postrojbama, s tim da su Gotovini precizno navedene sve snage kojima je zapovijedao, dok je Čermaku spomenut samo dio trupa s Gotovinina spiska, ali mu je dodana nadležnost nad civilnom policijom na kninskom području
Nepunih sedam godina nakon što je u Haagu podignuta prva optužnica
koja tematizira hrvatske ratne zločine u operaciji "Oluja" iz
kolovoza 1995., predsjednik haškog sudskog vijeća Alphons Orie idućeg će utorka otvoriti suđenje trojici umirovljenih
generala Hrvatske vojske: Anti Gotovini,
Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Tokom tih godina u Banskim su se dvorima
izmijenile tri postave, od kojih su posljednje dvije prilično slične, kojima je
priča o "Oluji", više ili manje, bila povodom za političko
manipuliranje: gledali su kako da pokupe pokoji poen ili da ne potroše
patriotske kredite, s primjetnim odsustvom iskrenog nastojanja da pomognu u utvrđivanju
istine o zločinima i o krivcima za zločine nad krajinskim Srbima. Nema razloga
misliti da tako neće biti i ubuduće.
Utemeljena optužnica
Carla del Ponte,
koja je potpisala optužnicu i bez čijeg pritiska Ante Gotovina nikad ne bi bio uhapšen, nedavno je napustila položaj
glavne haške tužiteljice i za sobom je, pored sukoba i sukobljenih interesa
među podređenima, ostavila relativno utemeljenu optužnicu u kojoj su se, da
nije bilo umiranja i političkog kalkuliranja, mogla naći još neka imena. Ili su
imena nekih optuženika mogla biti zamijenjena imenima drugih ljudi. Svjedočili
smo, također, i bezočnom odvjetničko-političko-podzemno-medijskom
iskorištavanju Gotovinina bijega što
je trajao četiri i pol godine, te perfidnim spletkama Gotovininih advokata koji su uspjeli isposlovati temeljitu
devastaciju Čermakovih i Markačevih obrambenih timova.
U svemu se najmanje spominjalo ubijene srpske starce, desetke
tisuća spaljenih i opljačkanih kuća, te dvjestotinjak tisuća protjeranih ljudi
čiji je nestanak sveo udio Srba u Hrvatskoj na postotak koji je Franji Tuđmanu bio prihvatljiv:
nepravda bi se možda mogla ispraviti serioznim praćenjem procesa koji će početi
u utorak, no mudro je očekivati da će glavni domaći mediji javnost poštedjeti
suočavanja s uznemirujućim detaljima zločina. Koga sve to, uostalom, uistinu
zanima, osim Gotovinu, Markača i Čermaka?
Zašto je, dakle, optužen šef Specijalne policije, a nije optužen ministar civilne policije koji je, usto, prvi nadređeni i optuženom komandantu specijalaca? U odgovoru na ovo pitanje nije primjenjiva pravna nego politička logika. Visokorangirani HDZ-ovac
Jarnjak izvukao se zahvaljujući Sanaderovoj političkoj trgovini s Haagom, a Markač je izabran zato što se kiti generalskom titulom i zato što je kao pomoćnik ministra zauzimao relativno visoku državnu funkciju. Vjerojatno ne bez opipljivih razloga, ali i zbog slijepe odanosti, Markač nije ni pokušao transferirati odgovornost u ministrovu smjeru. Ako se dokaže postojanje zločinačkog plana, jasno je da će sva trojica optuženih biti proglašena krivima, no čak da se to i ne dogodi, Markačevi izgledi za očuvanje nevinosti nisu značajni: dobrim se dijelom i sam potrudio da sebi smanji prostor za obrambene manevre.________________________________
Copyright © 1993 - 2024 Feral Tribune. All rights reserved.